Vijesti za #SigurnostNaInternetu

Sve teme

Nije sve tako sjajno kao što izgleda: Koliko razmišljate o tome što objavljujete i lajkate?

Ovaj članak nastao je u suradnji s 24sata.

Nekad su sadržaj za javnost stvarali samo novinari, a danas to može svatko. Influenceri su se pozicionirali kao najutjecajniji kreatori sadržaja, a naša se domaća influencerica i podcasterica pita jesu li svi oni svjesni kolika je to odgovornost.

Prije 2010. godine, kad je izašao Instagram - digitalnim su svijetom vladali blogeri i youtuberi. Ono što im je počelo kao hobi ubrzo se pretvorilo u ozbiljne karijere koje su utrle put današnjim influencerima na Instagramu i TikToku.

Prisjetit će se mnogi, Instagram se prvotno koristio kao platforma za dijeljenje fotografija s prijateljima i obitelji. Koncept influencera tad nije postojao - korisnici su dijelili sadržaj iz osobnog užitka i bez nekog posebnog plana. Međutim, kako je platforma sve više dobivala na popularnosti, tako su se počeli izdvajati i pojedinci koji su imali oko za fotografiju i smisao za pripovijedanje. Bili su to modni entuzijasti, ljubitelji putovanja, gurmani, odnosno rani influenceri. Te su korisnike prepoznali drugi korisnici, ali i brendovi, koji su u njima vidjeli savršene promotore svojih proizvoda i usluga.

Međutim,
influenceri su najveću popularnost stekli 2016. godine, kad je Instagram promijenio svoj algoritam. Prije su se objave prikazivale kronološkim redom, a novi je algoritam prioritet davao sadržaju s najvećom relevantnošću i angažmanom. To je značilo da influenceri moraju stvarati visokokvalitetan i nadasve privlačan sadržaj kako bi se istaknuli među konkurencijom i skupili što više sljedbenika. Njihov se trud s vremenom prepoznao te je riječ "influencer" čak službeno uvrštena 2019. godine u engleski rječnik.

Era mikroinfluencera

U novije vrijeme razni stručnjaci ističu da smo ušli u eru mikroinfluencera, koji prednost daju kvaliteti a ne kvantiteti. Iako takvi influenceri mogu imati manje pratitelja (od 10.000 do 50.000), njihove glavne prednosti su što imaju u većoj mjeri ciljani doseg i stvaraju bolje veze sa svojim sljedbenicima. Zbog toga brendovi mogu preko njih promovirati svoje proizvode i usluge točno određenoj nišnoj demografskoj skupini.

Upravo je takvu zajednicu, s više od 27.000 sljedbenika, okupila poznata domaća influencerica Ana Radišić. Porazgovarali smo s ovom urednicom, voditeljicom, novinarkom i podcastericom o tome kako je biti influencer, na što treba paziti u današnjem virtualnom svijetu te kako se nositi s negativnim komentarima i kritikama. Jer, nažalost, gdje ima influencera, ima i "hejtera".

Utjecaj koji ima smisla

Kako nam je na početku objasnila, Ana je u svijet influencera ušla kad je otkrila svoju autentičnost. Originalnost u stvaranju sadržaja, ali i ljubav te strast prema onome što radiš, prema Aninim su riječima glavni kriteriji da bi netko "postao dobar influencer".

- Društvene mreže imam već godinama. Međutim, imam osjećaj da sam počela 'influencati', to jest utjecati na druge, kad sam odlučila ono u što zaista vjerujem i što živim prenijeti svojoj virtualnoj publici. Pokrenula sam tako na društvenim mrežama tu priču s podcastom, oblacima i sistemom vrijednosti koji me do sada nikad nije iznevjerio - kaže naša sugovornica i trenutno jedna od najutjecajnijih domaćih podcasterica!

Inače, Ana putem svojih podcasta otkriva zanimljive priče osoba iz javnog i društvenog života s ciljem da pomogne pronaći svima koji je prate, kako ih ona zove, oblake inspiracije. Do sada je, u tri godine djelovanja podcasta, ugostila oko 120 ljudi iz svijeta sporta, biznisa, glazbe, glumišta i drugih djelatnosti čiji je život, kako vjeruje Ana, itekako vrijedan prepričavanja, divljenja i pamćenja. 

- Danas, kad se osvrnem na ono što sam uspjela ostvariti na društvenim mrežama, mogu reći da sam iznimno ponosna na tu vrstu utjecaja te povratnu komunikaciju od ljudi koji prate i konzumiraju sadržaj koji stvaram. Čista pozitiva - s osmijehom nam govori. 

S promjenama dolazi odgovornost

Trendovi u online svijetu, društvene mreže i kanali preko kojih Ana prenosi svoj rad konstantno se mijenjaju i ponekad nam se čini kao da je vrlo izazovno biti u toku s tim promjenama. Zbog toga smo pitali našu sugovornicu kako to njoj polazi za rukom.

- Svaka promjena je dobra ako je prigrlimo na pametan i odgovoran način. To uvijek imam na umu kad se trudim kroz svoj rad promovirati teme poput otvaranja svijesti, motivacije i želje za pozitivnim promjenama. I mogu reći da sam uistinu zahvalna što postoji toliko digitalnih alata i ta jedinstvena mogućnost da budem u bilo kojem trenutku 'tako blizu’ svojoj publici, a onima kojima nedostaje odgovornosti i koji se bave samo negativom ne zamaram se - ističe i nastavlja:

- Takvih je oduvijek bilo. Uvijek će ih i biti. U pravilu odmah prepoznam je li riječ o 'hejtanju' ili konstruktivnoj kritici, koju, usput rečeno, volim dobiti jer smatram da je ona jedini preduvjet kvalitetnog razvoja i pomaka. Sve što nije ta kategorija nego je produkt nečije frustracije ignoriram. 

Novinarska i influencerska etika?

S obzirom na to da je posljednjih 15 godina radila u tradicionalnim medijima, Ana je iz prve ruke mogla primijetiti kako se stvaranje sadržaja drastično promijenilo. Nekad su cijeli novinarski timovi bili zaduženi za to, danas je ono na raspolaganju gotovo bilo kojem pojedincu. I premda je Ana proširila svoj rad i na društvene mreže, i dalje poštuje novinarsku etiku, koje bi se, smatra naša sugovornica, mogao i trebao držati čak i svaki influencer.

- Novinarskih se postulata i dalje držim, samo sam ih prilagodila tržištu i načinu komunikacije. Smatram ih najboljim temeljem jer mi pomažu da budem odgovorna za vlastiti sadržaj - kaže Ana, koja je nedavno čak odlučila osvježiti te dopuniti svoje novinarsko-influencersko znanje u Školi odgovornog influencanja. To je škola koju je pokrenuo Centar za sigurniji internet, uz podršku višegodišnjeg partnera, kompanije A1 Hrvatska, i u okviru njihove krovne kampanje #BoljiOnline.

Ana je tako uz kolege i kolegice influencere imala priliku poslušati izuzetno zanimljive module te još više osvijestiti odgovornost za kreiranje sadržaja.

- Jednostavna je, konkretna, koncizna, sadržajno raznolika i podsjeća na ono najvažnije. Tu smo da budemo primjer, model po kojem se uči, ali onaj najodgovorniji. To nam treba biti najvažnija usvojena lekcija, bez obzira na to bili mi stvaratelj ili konzument sadržaja u golemom digitalnom svijetu, koji je svakome od nas praktički na dohvat ruke - poručuje za kraj Ana. 

Foto: Shutterstock
Članak možeš pročitati i ovdje.

Sve teme

Znate li kako na internetu zaštititi sebe i svoju djecu? Evo savjeta stručnjaka

Ovaj članak nastao je u suradnji sa Slobodnom Dalmacijom.

Sasvim je normalno osjećati strah kada onima najmlađima u ruke dajemo mobilne telefone i laptope i, naravno, razumno je da se kao roditelji i stariji brinemo o sadržajima koje oni na kojima svijet ostaje konzumiraju na dnevnoj bazi. No, nema potrebe da taj strah postane ekstreman, da zagluši sve dobrobiti interneta pomoću kojeg, kao što se nekad govorilo za more, s jednim malim prstićem postajemo povezani s cijelim velikim svijetom.

Naravno, solucija da se djecu potpuno odvoji od ekrana nije dobra zbog čitavog niza razloga, a najvažniji su možda upravo oni da im je to potrebno za školu, hobije i na koncu, čak i druženje s nekim bliskim osobama koje ne stanuju u blizini.

Kako objašnjava mladi sociolog Robert Kapeš, trenutno zaposlen u Centru za kulturu i informiranje u Ludbregu, mnogi roditelji kao najvažniji povod za otvaranje društvenih mreža smatraju školu.

- Obično roditelji daju dozvolu djeci u višim razredima osnovne škole za otvaranje profila. Djeca se mrežama koriste kako bi međusobno komunicirala prije ispita, pomagala si oko zadaća, dogovarala se oko prezentacija i sličnih obveza. Znajući da će se dijete možda osjećati izdvojeno i diskriminirano, dobar dio roditelja u tome ne vidi problem. Danas je već i uvriježeno da djeca imaju profile na društvenim mrežama, stoga je polemika o tome koliko je to dobro ili loše zapravo borba s vjetrenjačama. Ako roditelji već i dopuste djetetu da otvori profil na društvenim mrežama, onda neka to bude na jednoj mreži, barem do srednje škole – savjetuje Kapeš, koji nadodaje kako roditelji trebaju, u dogovoru s djetetom, odlučiti koliko je provedenog vremena na telefonu primjereno godinama, kao i povremeno pogledati kakve poruke dijete prima i šalje, koje stranice posjećuje, s kime sve i na koje načine komunicira i slično.

U borbu za zaštitu djece na internetu uključio se i A1 koji pomoću svoje platforme
#BoljiOnline naglašava važnost pravilnog korištenja i digitalne društvene odgovornosti na koju su pozvali online kreatore, influencere, ali i obične korisnike. 

Ono što je posebno bitno kod kreiranja niza pravila za korištenje društvenih mrežama i općenito interneta je i dob djeteta. Jedan je to od vodećih faktora koje je kod kreiranja niza pravila i savjeta koristio i Centar za sigurniji internet na čijim stranicama možete pronaći niz savjeta prilagođen dobi djeteta, ali i niz od pet savjeta kojih bi se trebali pridržavati svi oni koji konzumiraju online sadržaje.

Najjednostavniji i najučestaliji savjet je da pozorno čuvaju svoje podatke poput imena, prezimena, broja mobitela ili imena škole u koju idu. Dobro razmislite je li nužno da bilo koji od tih podataka znaju i drugi.

Također, važno je pažljivo birati prijatelje na internetu i čuvati svoje lozinke kako netko ne bi "provalio" na profile.

Pojavom filtera, efekata i brojnih drugih dodataka aplikacijama lako je moguće da su dječji telefoni, tableti i laptopi prepuni fotografija. Važno je stoga napomenuti da dijeljenje fotografija s nepoznatima nije poželjno. Kako sumiraju iz Centra za sigurniji internet, svaka fotografija ili video jednom učitan na internetu, tamo ostaje zauvijek.

Osim toga, od iznimne je važno pripaziti koje točno sadržaje preuzimamo bilo da se radi o datotekama, aplikacijama, programima ili ičemu sličnom. Obvezno trebamo dvaput promisliti prije nego što kliknemo "download".

Posljednji je savjet, koji je zbog svoje iznimne važnosti i sačuvan za kraj, da se uvijek i bez razmišljanja obrate odrasloj osobi od povjerenja ako ih itko vrijeđa preko interneta. Zbog straha od izrugivanja ili osuđivanja, velik broj djece se na taj korak ne odlučuje već samostalno pati i pokušava riješiti taj problem, koji dugoročno može ostaviti velike posljedice na njihov rast i razvoj.  

- Ono što je temelj svakog rada s djecom je uspostaviti odnos povjerenja s njima. Među nama je nažalost velik broj djece, ali i odraslih koji su žrtve elektroničkog i ostalih oblika nasilja koji se nisu odlučili za korak prijave. Razloga tome je puno – možda su kao djeca u tom trenutku mislili da je to nešto što je normalno i se događa svoj djeci, kroz godine su shvatili da to ipak nije tako, nisu imali osobu od povjerenja, prisutna je krivnja i slično. Za svaki rad s djecom možemo reći da je najvažnije pokazati im da smo tu, pružiti im bezuvjetnu podršku, čuti ih. U slučaju da to ne možete sami, sumnjate da je dijete žrtva zlostavljanja ili imate saznanja o tome– potražite stručnjaka, prijavite policiji. Osim što stručnjaci mogu pružiti podršku vašem djetetu, oni su tu i da vama daju potporu da to na što kvalitetniji način radite u budućnosti, savjetovala nam je Martina Nikolić, psihologica i stručni suradnik Centra za sigurniji internet. 

Iako je već ranije spomenuta, dob djeteta je važna, ali nije najključniji faktor. "Kruna" svega, pa i zaštite djeteta od interneta je zapravo odnos koji ima s roditeljima.

- Djeca su iz generacije u generaciju de facto sve spretnija i snalažljivija u tehnološkom pogledu. Postoji mogućnost brisanja poruka, brisanja stranica pretraživanja, skrivanja ikona aplikacija i slično – kaže Kapeš, nadovezavši se tako na posljednji savjet.

Dodaje kako je upravo zbog toga krucijalan odnos roditelja i djeteta, a ne stav roditelja prema tehnologiji ili želja djeteta za Facebookom i slično. Dajući djetetu prostor u kojem može izreći sve što ga veseli i rastužuje, što ga brine ili muči, dajemo mu ne samo otvorenu mogućnost za blizak i topao odnos nego i dovoljno osobnog prostora u kojem će roditelj lakše dozvoliti korištenje mobitela, društvenih mreža. U takvim, zdravim odnosima, dijete bez ustručavanja može roditeljima otkriti i ako ga netko ili nešto uzrujava putem društvenih mreža, ali ga i upozoriti na brojne opasnosti koje je potencijalno samo primijetilo.

Foto: slobodnadalmacija.hr
Članak možeš pročitati i ovdje.

Sve teme

Svaki treći roditelj objavljuje fotke svoje djece bez dozvole. Evo čemu ih time učimo i što o tome misli pet mama

Što to znači odrasti istovremeno u fizičkom svijetu i na društvenim profilima svojih roditelja, brojni mladi danas pokušavaju i sami razumjeti. Zašto su šefica, susjed ili kozmetičarka roditelja lajkali fotografije njihovih prvih kupki, zalogaja krute hrane, dana u osnovnoj školi ili videe natjecanja u plivanju, puhanja svjećica na torti za trinaesti rođendan ili plesa s maturalne.

Upravo je takvu jednu nevjerojatnu priču ispričala 24-godišnja Amerikanka Caymi Barrett čija je majka na svom Facebook profilu dijelila brojne trenutke Caymina odrastanja – uključujući i činjenicu da je posvojena. Majčine objave izazvale bi val ismijavanja i maltretiranja Caymi u školi zbog čega je istu naposljetku i napustila. Caymi je Kate Lindsey ispričala cijelu svoju priču za The Atlantic, uključujući i stravično iskustvo kad joj je bilo tek 12. Jedan ju je muškarac prepoznao s majčinog profila i odlučio pratiti dok je išla doma. Danas nema nikakav odnos s majkom.

Caymina priča nije jedina, ali nije ni pravilo. Ona samo pokazuje koliko ozbiljne i intruzivne mogu biti posljedice objavljivanja informacija o sebi i drugima online. Objava fotografija djece na vlastitim profilima danas je već stvar norme. Čudnije gledamo na roditelje koji skrivaju lica svoje djece ili traže da ih se ne fotografira, nego one koji su za to voljni. I time već dajemo klincima prvu lekciju o objavi sadržaja o sebi – sve može, sve prolazi.

Tek će svaki peti roditelj pitati za dopuštenje

Da čak svaki treći roditelj kod nas objavljuje sadržaj o svojoj djeci online bez djetetova znanja, pokazala je pak anketa koju je za A1 Hrvatska provela medijska kuća 24sata. Nešto malo više ih je prije objavljivalo, ali su prestali jer ih je dijete tako zamolilo.

Tek 17 posto roditelja svoje će dijete prije objave njihove fotografije ili videa pitati za dopuštenje, a to je tek prvi korak koji možemo i moramo napraviti kako bismo pokazali primjerom da sadržaj koji stavljamo na internet nije samo važno promisliti, nego i za njega dati dozvolu.

Kako bismo otkrili što se zapravo događa u kućanstvima, na koji način roditelji pristupaju temi objave sadržaja sa svojom djecom i kako ih odgajaju u tom smislu, pitali smo ih direktno. Razgovarali smo s pet mama iz Hrvatske koje o ovom problemu razmišljaju svakodnevno, a sve se slažu da je krajnje vrijeme da o njemu krenemo razgovarati svi – kao društvo. Njihove priče donosimo kao mini lekcije kako bismo i mi i naša djeca bili Bolji online.

Okolina postavlja očekivanja od nas i djece

Valentina Boltižar iz Varaždina ima dvoje djece, kćer Miu kojoj su tri i pol godine i sina Liama koji je star tek godinu dana. Iako su joj djeca još premlada da bi iz prve ruke podijelila izazove u njihovoj interakciji s internetom, smatra da je to pitanje kao i mnoga druga na kraju dana tek balans između raspoloživog vremena roditelja i realnog utjecaja koji mogu imati u današnje vrijeme.

“Pokušavamo razgovarati s njima o štetnosti ekrana, no premalena su još da bi shvatila dugoročne posljedice. Zato smo mi tu, da vodimo računa o takvim stvarima. Kao društvo bismo se trebali više pozabaviti ovom temom, iako smo svjesni da je danas jednostavno došlo takvo vrijeme kada se sve svodi na tehnologiju i internet.”

Na internetu svako drugo dijete viših razreda osnovne škole provede u prosjeku više od 4 sata. Ta brojka uvijek raste vikendom, a raste i s njihovom dobi. Tako će jedan osmaš biti gotovo 2 sata dulje dnevno online od jednog petaša, pokazala je prošlogodišnja anketa agencije Kvaka za A1 Hrvatska.

Mobitel je postao temelj društvene inkluzije

Kristina Kotromanović iz Osijeka majka je dvije osnovnoškolke koje su odrasle uz tablet. Mlađa je stara 8 godina i starija 13, a Kristina napominje da je odugovlačiti s kupovinom mobitela puno teže nego što se čini.

“Teško im je ne dati mobitel kad ga većina djece ima. Time su zapravo isključena iz komunikacije kolektiva razreda, odnosno društva. Po mom iskustvu, ovakva isključenost postane jasna već u 5. razredu kada roditelji imaju sve manju ulogu u komunikaciji oko obaveza djece u školi. Djeca kreiraju grupe u mobilnim aplikacijama putem kojih dijele zadaće i obveze”, pojašnjava i dodaje kako je zaključila da je ovakav način ponašanja doveo do nedostatka empatije kod djece.

Ono što joj je pak bio vrlo konkretan izazov bilo je suočavanje njezine starije kćeri s navalom akni. “Starija kćer je tinejdžerica pa tako putem svog mobitela često istražuje aktualne probleme djece te dobi, između ostaloga i problem akni. Ovo konkretno dječje istraživanje dovelo nas je u velike probleme s njenom kožom jer je na sebi isprobavala razne online savjete. Sve se to odrazilo na njezino samopouzdanje zbog ožiljaka koji su ostali, ali je barem naučila da više ne smije vjerovati nestručnim savjetima online.”

Uz malo volje sve se da raspraviti

Stella Košćak iz Varaždina ima jednog sina od četiri i drugog od dvije godine, koji se s mobitelima susretnu možda jednom dnevno kada ona ili muž ustupe svoje telefone za igranje igrica ili gledanje videa na YouTubeu, dnevno najviše jedan sat.

“Stalno razgovaramo s djecom o internetu i učimo ih što smiju gledati, a što ne i koliko vremena je prihvatljivo. A tom bismo se temom trebali definitivno puno više baviti. Da to činimo, možda bi se nešto i promijenilo po tom pitanju. Svjesna sam toga da se danas ne može bez interneta, televizije i mobitela. No, istovremeno znam da se to sve može smanjiti na minimum uz malo volje i priče s djecom koja i te kako dobro razumiju situaciju ako im se sve lijepo objasni”, kaže Stella.

Jedno od četvero djece požalit će se na probleme sa spavanjem zbog toga što online ostaju i dugo u noć. Taj problem raste s njihovom dobi pa su učenici starijih razreda istom skloni još češće, upozorava anketa agencije Kvaka.

Granice se moraju jasno komunicirati

Ivana Meštrović Babec iz Bjelovara ima tri kćerkice – sedmogodišnju Sofiju, četverogodišnju Rosu i trogodišnju Ladu, i ni jedna još nema svoj mobitel ni tablet.

“Sve više od 30 minuta dnevno na mobitelu je za mene previše za djecu od 2 do 4 godine i 60 minuta dnevno za dijete od 7 godina. Granice postoje i, ako ih se ne pridržavaju, slijedi zabrana korištenja mobitela na neki određeni period. Razgovaramo s njima onoliko koliko one mogu shvatiti i svaki bi roditelj trebao imati pod kontrolom sadržaj koji njegovo dijete gleda, prati ili dijeli na internetu”, smatra Ivana i dodaje da joj se čini kako puno roditelja uopće ne obraća pažnju na to kako djeca koriste internet, što gledaju i kako komuniciraju s drugima pa, kad nastane problem, svi se redom čude.

Pozitivno je što je većina djece svjesna kako na internetu mogu naići na netočne i neprovjerene informacije, no istovremeno ih je još više svjesno toga da se online jedni prema drugim odnose lošije nego u odnosu uživo. Najveći problem vide u reakcijama na tuđe fotografije, a bullying uvijek bude sasvim jasan u dijelu s komentarima.

Nekad je bolje više nego manje nadzora

Nedjeljka Sermek iz Grabovca sa svojom 16-godišnjakinjom i 8-godišnjakom razgovara o rizicima i pravilnom korištenju interneta još od malena. Pa tako i kad su s dvije godine krenuli koristiti kućni laptop i tablet, pravila su se znala i poštivala.

“Nikada se nismo prepirali oko toga jer, Bogu hvala, imamo poslušnu djecu. Nismo postavljali nikakve granice jer uvijek razgovaramo o tom i sada oni već sami znaju odrediti granicu na svojim telefonima u igranju igrica ili gledanju nekakvih sadržaja. Posljedice neprimjerenog sadržaja oni već i sami mogu razaznati”, kaže Nedjeljka i prisjeća se da je sve to rezultat puno strožeg nadzora i čestih upozorenja kad su bili mlađi. Da su djeca različita i imaju drugačije potrebe i želje, Nedjeljka je sasvim svjesna i to poštuje, no vjeruje da nadzora danas nikad dosta, pa bio on tako da cijelo selo nadzire ili svaki roditelj individualno.

Foto: Shutterstock
Članak možeš pročitati i
ovdje.

Sve teme

Cyber stručnjak za sigurnost: Ovako napadači kradu vaše podatke na internetu

KAO I SVAKOG dana, Ivan je jučer sjeo za svoje računalo ne bi li odgledao nekoliko epizoda omiljene serije prije spavanja. Još jednom prije no što to učini, odlazi na poslovni e-mail provjeriti je li obavio sve u tvrtki u kojoj je tek dobio posao i sutradan ga čeka važan sastanak. Tada za njega počinje nimalo očekivan scenarij.

Nakon nekoliko pokušaja oporavka računa, Ivan shvaća da više nikako ne može doći do svoje e-mail adrese, a u panici shvaća da ni njegov YouTube kanal nije više isti. Sada su tamo uploadani čudni videozapisi, a do računa više ne može, jer je povezan mailom. Ubrzo shvaća da je izgubio sve važne tablice, podatke i sve spremno za sutrašnji sastanak. Ivan je izgubio pristup svojim računima.

Ivan je srećom izmišljeni lik, kao i njegov nesretni događaj, ali takve situacije u velikoj mjeri su sve veća stvarnost, naročito od 2020. godine, kada se digitalizacija počela ekspanzivno razvijati.

Posljednje informacije CERT-a, nacionalnog tijela za prevenciju i zaštitu od računalnih ugroza, pokazuju da je u Hrvatskoj među prvim načinima prevare phishing. Prema CERT-u, od ukupno 1296 kibernetičkih incidenata u prošloj godini, više od 40 posto spada u phishing napade.

U njima se napadač lažno predstavlja i pokušava potencijalnu žrtvu natjerati da učini nešto na svoju štetu. Najčešće je cilj ove prevare krađa osobnih podataka, financijska korist i širenje zlonamjernog softvera na računalu. Dodatno, osobne i osjetljive informacije mogu biti zloupotrijebljene ili prodane na crnom tržištu, tj. dark webu. 

Damir Bujan, konzultant za informacijsku sigurnost iz
A1 Hrvatska, pojasnio je zašto do ovog dolazi.

"Najnovije taktike korištene u phishing napadima uključuju vjerodostojne e-mail poruke koje napadači šalju žrtvama. U prošlosti su phishing napadi bili relativno lako uočljivi jer su poruke imale gramatičke pogreške, imena tvrtki nisu bila točna i doslovno se iz aviona vidjelo da je riječ o prevari. Međutim, ljudi bi nasjeli i na takve "loše“ napravljene e-mail poruke. Danas je situacija potpuno drugačija jer su uz pomoć AI alata phishing napadači postali vrlo vješti", kazao je Bujan.

Potvrdio je da su unazad nekoliko godina sve učestaliji spear phishing (spear – koplje) i whaling (kitolov) napadi. 

"Napadač može baš za određenu tvrtku prilagoditi phishing e-mail (memorandum i logotip u poruci su originalni kako bi umanjili sumnju) i poslati ga svim djelatnicima te tvrtke. Whaling, tj. kitolov, još detaljnije je izveden napad u kojem se cilja baš određena osoba. Na primjer, predsjednika uprave neke tvrtke, direktora financija ili neke druge odgovorne osobe koja lakomisleno može dovesti u opasnost cijelu tvrtku", potvrdio je ovaj stručnjak za informacijsku sigurnost.

Jednostavnim koracima do sigurnosti

Kako se ne bi pronašli u statistici prevarenih, važne su dvije stvari, oprezno i svjesno pretraživanje interneta. Dovoljno je započeti s nekoliko jednostavnih postavki. Na popisu prvih sigurnosnih mjera je korištenje VPN-a, odnosno sustava Virtual Private Network.VPN je program koji služi kao tunel između računala i interneta. On prikriva privatnu, stvarnu IP adresu, a u zamjenu nudi neku drugu.

Tako potencijalni hakeri ne mogu pristupiti uređajima i ne može se tako lako postati žrtvom hakerskih napada. Pritom, važno je napomenuti da je potrebno zaštititi i sam internetski prijenosnik, odnosno ruter. Sugerira se da se promijeni korisničko ime i lozinka te onesposobi wireless/remote funkcija. Ako je isključena, druga udaljena računala i uređaji neće se moći spojiti na internet.

Ažurirajte računala

Windows ažuriranje ponekad dugo traje i nije omiljena pojava u kutu ekrana, ali je svakako korisna. Važno je redovito ažurirati računala i operativni sustav jer će se ujedno osvježiti i sigurnosne postavke, tj. zakrpe.

"Napadači mogu ciljati poznate propuste u neažuriranim sustavima i iskoristiti ih za instaliranje zloćudnog softvera poput malwarea, krađu podataka ili preuzimanje kontrole nad samim računalom“, istaknuo je Bujan.

Dobro bi bilo obratiti pažnju i na web preglednike. Google Chrome je najraširenija tražilica, njezina zastupljenost na tržištu je čak 63 posto, potvrdio je to i Damir Bujan. Postoje i alternativne tražilice koje pružaju iskustvo anonimne pretrage, međutim nijedna tražilica nije u potpunosti anonimna, komentirao je ovaj stručnjak. Iako, neke pružaju veću anonimnost koja je za korisnike važna, kao što je to tražilica Brave ili Mozilla Firefox.

"Google je poznat po svojim naprednim algoritmima koji analiziraju podatke korisnika kako bi pružili personalizirane rezultate pretraživanja i oglase. Međutim, to znači da Google prikuplja velike količine podataka o korisnicima, uključujući pretraživanja, povijest pregledavanja, lokaciju i još mnogo toga“, dodatno je učvrstio razloge Damir Bujan.

Antivirusni sustavi su suigrači

Posljednji važan korak pri sigurnosti antivirusni su sustavi. Upravo oni detektiraju sumnjive datoteke koje mogu naštetiti sigurnosti ili funkcionalnosti računala. Osim toga, mnogi antivirusni sustavi automatizmom blokiraju nepouzdane internetske stranice, pa ako se klikne negdje gdje se nije trebalo, antivirusni sustav će na to upozoriti.

Do curenja podataka uvijek može doći, i to je, kaže Damir Bujan, vrlo unosan posao.

"Prema nekim procjenama, kibernetički kriminal će do 2025. godine u svijetu napraviti štetu od 10.5 trilijuna dolara, dok je prije desetak godina ta šteta iznosila oko 3 trilijuna dolara. U tom razdoblju šteta od kibernetičkog kriminala povećala se trostruko“, istaknuo je Bujan.

Žrtva tako može postati svatko. Ponekad se radi o slabo zaštićenim web stranicama s koje napadači prikupe tablice s podacima, informacije o kreditnim karticama te druge privatne vrednote. Ako je lozinka računala slaba, upadi u privatna računala isto tako nisu isključena mogućnost.

Prema sugestiji Damira Bujana, konzultanta za informacijsku sigurnost, ovo su savjeti kako se i dodatno zaštititi.

"Potrebno je paziti na sljedeće: koristiti snažne i jedinstvene lozinke, dakle različitu lozinku za svaki sustav. Moramo biti oprezni prilikom otvaranja sumnjivih ili nepoznatih poveznica u elektroničkoj pošti. Nadalje, poželjno je koristiti dvofaktorsku autentikaciju gdje je ona dostupna, i moramo se pridržavati općih sigurnosnih praksi i koristiti sigurne te provjerene računalne mreže“, pojasnio je.

Za više korisnih informacija platforma Bolji online pokazuje i statističke podatke o sigurnosti na internetu. Bolji online je platforma putem koje A1 Hrvatska želi učiniti internet boljim i sigurnijim mjestom. Upravo je promjena ponašanja na internetu glavni fokus ove platforme, a konkretnim savjetima želi pokazati kako pretraživati na internetu ne samo odgovorno već i svjesno.

Platforma je prožeta savjetima, korisnim člancima i informacijama koje skreću pažnju na ono što bi svaki korisnik interneta trebao imati na umu tijekom svog vremena online. Na platformi se nalaze i konkretni razgovori sa stručnjacima koji mogu dodatno pomoći pri odgovornijem korištenju interneta.

"Digitalna transformacija možda nije vidljiva na prvu, ali je zato sveprisutna. To je činjenica od koje ne možemo pobjeći. Međutim, kao i kod svih ostalih stvari u životu, u kibernetičkom, tj. virtualnom svijetu trebamo se ponašati odgovorno i pametno. Nažalost, ne postoji način kako da potpuno zaštitimo osobne ili računalne podatke osim da ne koristimo internet.Najučinkovitija strategija zaštite osobnih ili računalnih podataka jest racionalno razmišljanje. Ako vam je nešto sumnjivo ili zvuči suviše dobro da bi bilo istinito, vrlo vjerojatno je riječ o prevari“, za kraj je zaključio Damir Bujan.

Foto: Shutterstock
Članak možeš pročitati i ovdje.

Sve teme

Znate li kako čuvati osobne podatke na internetu? Donosimo iskustva prevarenih i savjete stručnjaka

Sigurnost na internetu danas je jedan od pojmova o kojem se mnogo raspravlja. Osim što je iznimno važna jer su naši osobni podaci našim svakodnevnim i cijelodnevnim bivanjem na internetu, dostupniji nego ikad. Brzim razvojem tehnologije, laptopi, tableti i mobiteli postali su produženje našeg tijela i jako puno toga obavljamo online. To se pogotovo moglo uočiti i u doba pandemije kada se gotovo sve preselilo online i kada se to pokazalo uspješnim. Tim više sigurnost je postala važnija, ali nikad ugroženija. 

Upravo tim povodom
A1 Hrvatska provodi novi projekt i istoimenu kmpanju #BoljiOnline u suradnji s Centrom za sigurniji Internet. Veliki naglasak i ovim projektom stavljaju na važnost poboljšanja sigurnosti svih korisnika na mreži. Zašto je to važno? Zato što se svakome od nas može dogoditi da pogriješimo. 

Koliko dobro čuvate svoje lozinke? 

Problema s lozinkama imamo svi i svih smo ih barem jednom u životu zaboravili, otkrili nekom kome nismo trebali ili smo ih postavili preslabe ni ne očekujući da se naša sigurnost može ugroziti, no to se može dogoditi svima. Što zapravo obuhvaća sigurnost na internetu? Pa sve ono zapravo što štiti vaše račune (a pritom i vaše osobne podatke poput kartica, adresa i slično) od neželjenog sadržaja i zloupotrebe. Dnevno se naime pošalje oko 225 milijardi e-mail spamova, prijevare se dogođaju skoro zvake sekunde, o zloupotrebi podataka i fotografija da i ne govorimo, a kibernetičke prijetnje usmjerene su na različita područja i djelovanja i nitko nije isključen pa tako ni velike tvrtke poput Vodafonea, Microsofta, Nvidije, Samsunga, Ubisofta unatoč redovitim kontrolama. Veliki problem zašto do toga dolazi kod većine ljudi je i nedostatak digitalne pismenosti i informacija. Stopa kibernetičkog kriminala je u porastu svake godine i potrebne su promjene i usvajanje minimalnih znanja za osnovnu zaštitu kod korištenja digitalne tehnologije.

No krenimo prvo od sebe i vlastite edukacije, učeći na primjerima. Razgovarali smo sa Stellom, 27.-godišnjom Zagrepčankom koja nam je otkrila koliko je ona, ali i njezina generacija zapravo financijski i digitalno pismena, te podijelila s nama ne baš pozitivna iskustva s interneta. Pitali smo za savjet i Alena Delića konzultanta za informacijsku sigurnost i potpredsjednika Hrvatske udruge menadžera sigurnosti, koji nam je dao savjete kako se zaštiti na internetu. 

Stella kratko nam se predstavi za početak? 
Ja sam Stella, imam 27 godina, trenutno nezaposlena i u potrazi za poslom i planiram upisati studij u Ljubljani. Bavim se volontiranjem u udruzi za osobe s invaliditetom te udruzi Borders None, koja pomaže tražiteljima azila. Jako sam društvena i imam bogat socijalni život te se pojavljujem na puno eventa. Strastvena sam oko gastronomije te se bavim plesom.

Kakvo je tvoj iskustvo s online kupovinom? Preferiraš li takvu vrstu kupovine više od obične?
Veliki sam fan online kupovine jer imam puno više mogućnosti i veću slobodu te mogu pronaći stvari koje ne bih mogla uživo te mi je puno praktičnije isprobati naručenu odjeću doma, nego i trgovini.  Znamo što želim, a to često nemam opciju nabaviti ovdje. Tako i donesem odluku bez pritiska osvjetljenja u kabinama, mislim da smo od toga svi barem jednom patili!

Preko kojih stranica najviše kupuješ?
Iskustvo s online kupovinom počinje u srednjoj školi. Prva narudžba mi je bila kozmetika koja još nije bila dostupna u Hrvatskoj, a jako sam ju htjela. Tada je bio početak YouTube blogger kulture pa sam postala opsjednuta novitetima iz beauty industrije te sam išla na provjerene sellere s e-Baya i jako sam pazila što radim i pratila svaki korak narudžbe. Onda su krenule beauty stranice iz Velike Britanije, te naravno stranice s korejskom kozmetikom s kojih i dan danas naručujem. Prvo naručivanje odjeće su bili high-street brendovi koji su dostupni i kod nas na fizičkim lokacijama, a zatim i jedna poznata Njemačka fashion stranica (Best Secret), dok još nije bila aktivna na našem tržištu.

Smatraš li da si upoznata sa sigurnošću na internetu? Štitiš li dovoljno svoje podatke?
Iako sam imala nekoliko scary situacija, ipak se smatram odgovornim kupcem. U početku, za mene kao srednjoškolku, je to bilo jako strašno, mama se isto jako bojala davanja broja kartice i hakiranja pa je tu bilo dosta drame. Nakon istraživanja sam napravila PayPal account jer je najlakši i najsigurniji način online kupovine, a i sigurnija sam zbog dvostruke autentifikacije kupovine kada kupujem karticom.

Jesi li imala negativna iskustva s online kupovinom? Opiši nam?
Iskustvo preko kupovine Facebook grupe, odnosno Marketplacea. Žena od koje sam kupovala mi je poslala link za dostavu, preko kojeg sam trebala upisati svoje kartične podatke kako bi se ta dostavna kompanija naplatiti preko mene. U tom trenutku sam bila pod stresom i nije mi palo na pamet da bih mogla biti prevarena te nisam išla napraviti ikakvu provjeru. Nažalost sam otišla na tu web stranicu i upisala svoje podatke… Ta žena me je uporno javljala da je to sve u redu i da se javim njihovoj korisničkoj službi, što sam također napravila. Dakle, to je prevara na visokoj razini, tolikoj da su ljudi iza toga napravili cijelu korisničku službu na vrlo uvjerljiv način. U zadnji tren sam srećom shvatila što se događa te sam u istom trenu zvala banku da mi blokiraju kartice. Srećom, ništa se nije dogodilo! Od tada posebno pazim na sigurnost, puno sam opreznija pri online kupovini, bez obzira na ovu situaciju i dalje naručujem online.

Kakva su iskustva tvojih vršnjaka? Imaju li oni slične anegdote?
Iskustva vršnjaka su slična, imam jednu prijateljicu koja me uvijek pita je li stranica legit. Bez obzira na to što smo IT generacija, ona i dalje ne zna prepoznati koja stranica je sigurna, kako bi ona trebala izgledati i je li verificirana i smatram da tu definitivno nedostaje edukacije, zato mega podržavam cijelu kampanju #BoljiOnline.

Kako to prepoznati, tj. kako zaštiti svoje podatke na internetu kada znamo da su na udaru i velike tvrtke koje iz sebe imaju velike sustave provjere? U odgovorima će na pomoći stručnjak u tom području Alen Delić konzultant za informacijsku sigurnost i potpredsjednika Hrvatske udruge menadžera sigurnost.

Koji je najbolji način za čuvati osobne podatke na internetu? Možete li nam nabrojati par ključnih točki kojih bi se svi trebali pridržavati?Prije svega, trebamo biti svjesni koje podatke i gdje čuvamo, kao i s kime ih i na koji način dijelimo. Često se podaci koriste ili im nastane šteta na mjestima gdje uopće nismo sami odgovorni za njih. Tek na to možemo dodati one poznate mjere koje vjerojatno mnogi i sami poznaju, no često ih se ne pridržavaju – korištenje kompleksnih zaporki i to različitih za različite servise, korištenje mehanizama višestruke provjere, ili pak redovno ažuriranje aplikacija i operativnih sustava. U posljednje vrijeme svakako treba naglasiti i povećanu potrebu za pažnjom pri korištenju elektroničke pošte, kao i oprez pri korištenju mrežnih stranice koje često izgledaju kao stvarne, a zapravo mame žrtve da na njima ostave svoje osobne podatke koji se kasnije mogu iskoristiti.
 
Za mnogo toga mislimo da se događa drugima, dok se ne dogodi nama. Kakva je Hrvatska po pitanju sigurnosti na internetu? Koji su najčešći primjeri prevara s kojima se susrećemo?Hrvatska na ovom polju, na žalost, ne zaostaje. Svi javni pokazatelji, uključujući oni Ministarstva unutarnjih poslova, nadležnih institucija za informacijsku sigurnosti, kao i privatnih organizacija, ukazuju na kontinuirani rast različitih vrsta napada i prijevara. U posljednje vrijeme napadači koriste aktualne teme u Hrvatskoj koje potom plasiraju kako mamac putem društvenih mreža ili elektroničke pošte i utječu na žrtve da s njima podijele osobne i financijske podatke. Tako smo mogli vidjeti različite prijevare vezane za prelazak na Euro, lažne povrate poreza, kao i druge lažne poruke vezane za e-usluge građana od strane države. Gotovo sve na neki način pozivaju žrtve da na određenim lažnim stranicama unesu svoje financijske podatke koje potom iskoriste za zlonamjerne radnje. Povrh toga, i dalje često dolazi do prijevara putem lažnim mrežnih stranica robnih marki gdje se većinom nude poznate marke po iznimno dobrim cijenama. Na njima žrtve zapravo misle da kupuju nešto, a zapravo samo ostavljaju podatke svojih kartica koje kasnije napadači iskorištavaju kako bi im ukrali novac.

U posljednje vrijeme svjedočimo hakiranju nekih važnih institucija i velikih tvrtki u Hrvatskoj? Tko to, prema vašem mišljenju radi – dolazi li to izvana? Kako to spriječiti?
Oni koji od toga imaju neku korist, ponajprije koji od toga žele i mogu zaraditi novac na nelegalan način. Nije to ništa drugačije od neke druge vrste kriminala. Gdje ima povećanja legalnih aktivnosti, a u internet prostoru svakako ima, posljedično dolazi i do rasta nelegalnih aktivnosti. Zlonamjerne osobe prednost logično imaju jer mogu biti bilo gdje u svijetu, a dosad su to većinom bile osobe izvan Hrvatske, iako ih ima i u Hrvatskoj. To možemo spriječiti samo tako da svi zajedno kontinuirano radimo na podizanju svijesti kako bismo bili bolje, kako bismo mogli sustavno primijeniti mehanizme zašite i kako bismo bolje upravljali štetama kad do njih dođe. I konačno, bitno je da o ovome razgovaramo – s nadležnim institucijama, s kolegama i s prijateljima kako bismo učili od međusobnih iskustava i vidjeli da ovo nije nešto što se može dogoditi samo nekom drugom.

#BoljiOnline

#BoljiOnline je platforma kojom internet nastojimo učiniti sigurnijim i pozitivnijim mjestom za sve. Ukazivanjem na prednosti, ali i opasnosti tehnologije želimo ti pomoći da sačuvaš zdravlje, dobrobit i povezanost s onima koji su ti bitni. Ovdje možete vidjeti koji su sve ciljevi projekta koji je još jedan u nizu hvale vrijednih koje provodi A1 Hrvatska uz primjerice Školu odgovornog influensanja o kojoj smo pisali u članku Što je odgovorno influencanje i zašto je ono važno? Pričali smo s Nevenom Rendeli i Dorom Predojević. Više o projektu #BoljiOnline čitajte ovdje

Foto: Unsplash
Članak možeš pročitati i ovdje.

Sve teme

Zbog jednog krivog poteza Ani (29) su ukrali novac s tekućeg računa, na adresu joj stigli neočekivani „darovi“

- U policiji su mi rekli da se ovakvi slučajevi prate izvan granica države samo ako je u pitanju dječja pornografija pa sam se zaputila u banku u nadi da će mi oni pomoći vratiti izgubljeni novac – pojašnjava Ana.

Prednosti Interneta su mnogobrojne, no u virtualnom svijetu vrebaju i mnoge opasnosti koje nije uvijek lako prepoznati, od računalnih virusa do phishinga, odnosno krađe osobnih podataka napadnute osobe ili tvrtke prvenstveno putem elektroničke pošte. Prema recentnom istraživanju, 75 posto cyber napada događa se putem emaila, a najviše prijetnji se nalazi u spam porukama.

Dovoljan je samo trenutak nepažnje da nas internetski prevaranti upecaju u svoju mrežu i postanemo još jedna žrtva cyber napada, što je na svojoj koži iskusila naša sugovornica Ana (29) iz Zagreba kojoj je prije pet godina hakiran gmail račun.

- Obavijest na Facebook profilu javila mi je da se netko ulogirao na moj gmail profil. Na prvu me, dakako, iznenadilo, ali nisam previše obraćala pažnju na to, nego sam se samo u postavkama odlogirala sa svih uređaja i promijenila lozinku. Mislila sam da je to to. No, dva dana kasnije, oko sedam sati ujutro, počeli su pristizati emailovi o naručivanju i shippingu. Tad me uhvatila panika – prisjeća se Ana kojoj u početku uopće nije bilo jasno što se događa.

Nazvala je zatim, kaže, svoju mamu u Slavonski Brod s ciljem da dozna je li netko od ukućana naručivao nešto na Anino ime. Kad joj je rečeno da ni jedan član obitelji to nije napravio, provjerila je, navodi, svoju aplikaciju za mobilno bankarstvo i uočila da je netko iskoristio njen minus od tisuću kuna koji je imala na tekućem računu.

Neočekivani darovi

- Sreća u nesreći bila je studentska besparica. Nisam imala novca na računu, već samo to pravo na korištenje minusa pa je nepoznati počinitelj iskoristio tu mogućnost – pojašnjava.

Na kućnu adresu njenih roditelja u Slavonskom Brodu ubrzo su stigli neočekivani „darovi“ - igračka za odrasle i vaučer za slušanje glazbe putem popularnog softvera.

Kad joj je sestra to dojavila, Ana se brže-bolje zaputila u jednu policijsku postaju u Zagrebu. Tamo je, ističe, detaljno opisala što se dogodilo. Među ostalim, navela je i da joj je s tekućeg računa ukradeno stotinjak eura. Dok je prijavljivala novonastalu situaciju, provjerila je IP adresu te uočila da se nepoznata osoba ulogirala na njen gmail račun - iz Perua!

- U policiji su mi rekli da se ovakvi slučajevi prate izvan granica države samo ako je u pitanju dječja pornografija pa sam se zaputila u banku u nadi da će mi oni pomoći vratiti izgubljeni novac – pojašnjava Ana.

Službenica joj je, prisjeća se Ana, kazala da je reagirala na vrijeme jer se u ovakvim situacijama novac skine s računa unutar 48 sati.

- Banka je uvažila prigovor te u kratkom roku vratila novac na moj tekući račun. Ja sam, pak, poduzela sve što sam mogla da se ovakav slučaj ne ponovi - obrisala sam korisničke račune na gmailu i dućanu s kojeg je obavljena kupnja – navodi Ana koja je iz svog iskustva naučila tri važne lekcije.

Prva je, uzvraća, da ne smije imati istu lozinku na gmailu, Facebooku ili bilo kojem drugom računu na Internetu. Druga je, nastavlja, da joj se obavijest kod prijave na gmail račun s nekog drugog uređaja šalje SMS-om. Treća je, zaključuje, da ne čeka više od jednog dana na odlazak u banku, nego da to napravi odmah nakon cyber napada.

Ana je svoju lekciju naučila, no je li mogla drugačije reagirati ili možda prevenirati cyber napad? Da bismo dobili odgovore na potonja pitanja obratili smo se Alenu Deliću, stručnjaku za informacijsku sigurnost koji je prokomentirao Anino iskustvo.

U samom početku razgovora odmah je istaknuo da Ana nije jedina žrtva cyber napada, stoga je odlično što je svoje iskustvo podijelila s drugima. Također, naglasio je da je Ana žrtva te da su osnovni krivci za ovo zlonamjerne osobe, a ne ona ili osobe koje su imale isto ili slično iskustvo.

Izvor napada

- Jedan od ključnih razloga napada bila je upotreba iste zaporke za više računa, kao što je Ana i sama navela. Korištenje različitih, složenijih, zaporki za različite račune može značajno otežati napade. Također, aktiviranje višestupanjske provjere prilikom prijave na račun elektroničke pošte dodatno bi otežalo pristup neovlaštenim osobama – kaže stručnjak za informacijsku sigurnost.

Međutim, ističe potom, izvor početka Aninih problema bio je otvaranje zlonamjerne phishing poruke, gdje je Ana na lažnoj mrežnoj stranici unijela svoje pristupne podatke koje koristi na više računa. Nužno je, pojašnjava Delić, biti svjestan pokušaja prevara putem lažnih poruka i mrežnih stranica te izbjegavati otkrivanje osobnih podataka ili pružanje povjerljivih informacija putem elektroničke pošte ili takvih sumnjivih stranica.

- Pozitivno je što se Ana obratila nadležnim institucijama, primarno policiji i svojoj matičnoj banci. Prijavom incidenta, reagirala je brzo i adekvatno, što je rezultiralo povratkom izgubljenih sredstava. Važno je da žrtve napada ne izbjegavaju prijaviti incidente zbog neugodnosti ili osjećaja krivnje. Institucijama je važno da prime nove informacije i steknu nova saznanja o različitim vrstama napada ili napadačima – savjetuje Delić koji, uz navedeno, naglašava i važnost edukacije korisnika o sigurnosnim mjerama na internetu.

Informiranje o različitim vrstama prijevara, prepoznavanje phishing poruka i sumnjivih mrežnih stranica te podizanje svijesti o sigurnosnim rizicima na internetu ključno je, uzvraća Delić, za zaštitu korisnika.

Važnost edukacije

- Dodatno, treba osigurati sigurnost uređaja koje koristimo kroz redovito ažuriranje te promicanje sigurnosne kulture kako bi sigurnosne prakse postale sastavni dio svakodnevnog ponašanja. U konačnici, svjesnost o sigurnosnim prijetnjama, pravilna prevencija i brza reakcija na napade ključni su faktori u zaštiti od takvih incidenata – zaključuje Delić koji je upravo iz navedenih razloga podržao najnoviji projekt i kampanju #BoljiOnline nastao u suradnji A1 Hrvatska i Centrom za sigurniji internet.

Ovim projektom A1 želi ukazati na prednosti, ali i educirati o opasnostima tehnologije, odgovornom gejmanju, savjesnom ponašanju na društvenim mrežama te prepoznavanju lažnih vijesti. Na društvenu digitalnu odgovornost prije svega su pozvani kreatori sadržaja kao što su mediji i influenceri koje prati populacija djece i mladih. Zaključno, cilj ovog projekta je pomoći svima da sačuvaju zdravlje, dobrobit i povezanost sa svim bitnim ljudima u njihovom životu. Više o platformi za edukaciju o sigurnosti u online svijetu potražite ovdje.

Foto: Ilustracija; Luka Gerlanc/Cropix
Članak možeš pročitati i ovdje.

Sve teme

Ivica Skoko: Oblio me hladan znoj, kad se to dogodilo, radilo se o 94 tisuće pratitelja

Zaštita na internetu je najvažnija jer hakera ima sve više i više te im je sve teže ući u trag.

Bez interneta danas ne možemo zamisliti komunikaciju niti na privatnoj, a kamoli na poslovnoj razini. No u ovim virtualnim sferama vrebaju iskusni predatori, čekajući nespremne žrtve kako bi ih iskoristili na najpodlije moguće načine. Uglavnom zbog nedovoljne zaštićenosti, unatrag nekoliko godina čak je od 40 do 60 posto kompanija doživjelo neku vrstu hakerskih napada, kao i gotovo trećina privatnih korisnika društvenih mreža. Razne vrste hakera “ušuljaju” se na profile pojedinaca ili kompanija, kradu identitet, preuzimaju internetske račune, pokušavajući na podle i prevarantske načine izvući financijsku korist, a vrlo teško im je ući u trag.

Da se to ne događa samo negdje drugdje u svijetu, dokaz su i naše javne ličnosti poput televizijske voditeljice Nevene Rendeli Vejzović, modnog dizajnera Ivice Skoke, modne dizajnerice Loredane Bahorić i influencerice i modne dizajnerice Lidije Lešić. I u slučajevima hakiranja naših javnih osoba, nije ugrožen samo njihov dugogodišnji rad i trud već je to težak udarac na privatni život te osobnu slobodu. Voditeljica Nevena Rendeli Vejzović, hakerski je napad na svoj Instagram profil doživjela 2018. i jedan je od prvih zabilježenih slučajeva u Hrvatskoj, a tada ni policija još nije bila spremna za rješavanje internetskog kriminala. Modnome kreatoru Ivici Skoki pak prošle je godine u ovo vrijeme hakiran Facebook profil, ali u njegovu slučaju policija je već znala što treba činiti, a krivce još uvijek traži Interpol.

Nevena Rendeli: “Bila sam među prvim slučajevima u Hrvatskoj”

Prije nekoliko godina, točnije 2018. godine, televizijskoj voditeljici Neveni Rendeli Vejzović hakirali su Instagram račun na tri dana. Tada, Nevena je bila među prvim žrtvama hakiranja u Hrvatskoj, a da joj je račun hakiran shvatila je tek sljedećeg dana kada je dobila ucjenjivački mail u kojem su je hakeri tražili da im isplati određenu svotu u kripto valuti bitcoin ako želi da joj vrate profil.

- Tijekom jednog eventa, u večernjim satima, meni i Lidiji Lešić hakirani su Instagram profili, a tek drugo jutro, kada nismo mogle pristupiti svojim računima i kada smo dobile ucjenjivački mail, shvatile smo da smo hakirane - sjeća se nemilog događaja Nevena Rendeli. I Nevena i Lidija prijavile su tada slučaj policiji, gdje im nisu bili od velike pomoći već su im dali savjet tipa „Napravite novi profil“.

- Pokušavali smo svoj problem riješiti preko agencija koje su tada surađivale s Facebookom i Instagramom, ni tu nije bilo baš previše pomoći - nastavlja Nevena i priznaje kako zapravo ni sama ne zna na koji je način uspjela vratiti svoj profil - Na kraju, nakon tri dana, uspjela sam vratiti svoj račun, dok ga Lidija Lešić nikad nije vratila. Nevena nije imala nelagodu zbog izloženosti sadržaja jer je, kako kaže, svjesna činjenice da je javna osoba i da je njezin profil otvoren, ali da kojim slučajem profil nije vraćen, šteta za njezin posao bila bi ogromna.

- Više mi je bio problem da trud i rad koji sam uložila na svome Instagramu, budući da sam došla do određenih brojki pratitelja koje su se cijenile, bude bačen uzalud. Bila je zastrašujuća pomisao da moram početi sve ispočetka - priznala je Nevena svoje tadašnje strepnje i strahove. Nakon što joj je vraćen profil, Nevena je uključila sve njoj poznate zaštite na internetu, a svim korisnicima društvenih mreža poručuje: Krađa identita je moguća i da vam ne hakiraju profil, ali to su sve stvari s kojima se moramo naučiti nositi u današnje doba izloženosti na internetu. Da bismo bili sigurniji i osjećali se sigurnije u virtualnome svijetu, trebali bismo svi malo više poraditi na zaštiti svojih profila i koristiti dodatne aplikacije koje na društvenim mrežama bolje štite naše podatke.

Ivica Skoko: „I danas osjećam jezu kad čitam o hakiranjima“ 

Nedavno traumatično iskustvo našega modnog dizajnera Ivice Skoke imalo je ipak malo drukčiji tijek. Naime, prije godinu dana dok se vozio prema Krku, javljeno mu je da je njegova Facebook stranica hakirana i da po internetu „iskaču“ web shopovi na kojima se njegove dizajnerske haljine prodaju po cijeni od 16 dolara u 30 zemalja, osim u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji, a osim web shopova, otvarani su i lažni profili na društvenim mrežama.

- Oblio me tada hladan znoj jer je riječ o 94 000 vjernih pratitelja. U međuvremenu, počeli su se otvarati i razni profili pod mojim imenom, objavljene su moje slike, a jedan je profil u roku tri dana skupio čak više od 1300, 1400 pratitelja - priča nam Ivica Skoko. Ivica je odmah slučaj prijavio policiji i kontaktirao Meta Hrvatska, tvrtku koja je zadužena za Facebook i Instagram hrvatskih korisnika i dobio brzi odgovor i pomoć.

- Otišao sam u 5. policijsku postaju i prijavio slučaj, a u međuvremenu sam se čuo i s Loredanom Bahorić, vlasnicom brenda Charlie, kojoj se dogodila identična stvar - sjeća se Ivica Skoko svoje borbe s hakerima i dodaje: Jedino što mogu reći da Meta za Hrvatsku radi svoj posao, hvala tim divnim ljudima, gospodinu Borisu koji mi je sve to uspio za mjesec dana vratiti, vratio mi je moje drage klijentice, koje su se najviše veselile kad smo objavili da nam je profil vraćen.

Prema riječima Ivice Skoke, u Meti su preuzeli slučaj i nakon mjesec dana borbe, vraćen mu je Facebook profil. Policija je uspješno uklonila lažne profile koje je pronašla preko IP adrese, ali hakere koji su otvorili lažne web shopove još nisu identificirali i slučaj je proslijeđen u Interpol. Ivica, nakon što mu je vraćen profil, osigurao ga je svim mogućim zaštitama.

- Agonija je trajala mjesec dana i odjednom su se prestali otvarati lažni profili, ne znam kako je to policija riješila, ali profili su nestali. Nadam se da su osobe dobile zasluženu kaznu jer predstavljati se kao netko drugi i stavljati slike te osobe, to je stvarno strašno - izjavio je modni dizajner Ivica Skoko. Ivica je priznao kako je tih mjesec dana ostavilo na njemu veliku traumu i da se osjećao kao da je gol pred cijelim svijetom. Na svu sreću, kako kaže, Instagram i Facebook profili su mu bili registrirani s dvije različite e-mail adrese pa je Instagram ostao u funkciji.

- Klijentice su se javljale na Instagram. Ali ipak je ogromna šteta jer imam klijentice iz Slovenije, Bugarske, Slovačke, Češke, tim klijenticama šaljemo haljine već godinama. Tada sam obavijestio sve medije, to mi je bila dužnost, a to mi je i policija tada preporučila. Ivica Skoko za kraj poručuje kako je zaštita na internetu najvažnija jer hakera ima sve više i više te im je sve teže ući u trag. Osim zaštita koje su pružene u samim postavkama profila, dobro je iskoristiti i dodatne aplikacije za zaštitu.

S ciljem usvajanja znanja za što bolju zaštitu kod korištenja digitalne tehnologije, kompanija A1 Hrvatska predstavila je najnoviji projekt i istoimenu kampanju
#BoljiOnline u suradnji s Centrom za sigurniji internet. Kroz platformu #BoljiOnline, ukazuju na prednosti, ali i opasnosti tehnologije kako bi vam pomogli sačuvati zdravlje, dobrobit i povezanost s onima koji su vam bitni. Tehnologija nam pruža najviše kada je koristimo odgovorno, stoga se educirajmo zajedno i učinimo internet sigurnijim i pozitivnijim mjestom za sve.

Foto: Sime Zelic/PIXSELL
Članak možeš pročitati i ovdje.

Sve teme

Tri razloga da odmah promijenite sve lozinke

Savršeno je vrijeme za poboljšanje vaših lozinki. One su ključ koji omogućuje pristup vašim važnim osobnim podacima, poput imena, datuma rođenja, kućne adrese, telefonskog broja i podataka o kreditnoj kartici. Kriminalci mogu koristiti vaše osobne podatke za krađu identiteta. Budući da su osobni podaci u vašim profilima zaštićeni lozinkama, sigurnost lozinke iznimno je važna.

Međutim, ne obraćaju svi pozornost na sigurnost lozinke. Iznenađujuće je da mnogi ljudi koriste jednostavne lozinke kao što su  „password“, „123456" ili „qwerty". Osim toga, većina ljudi koristi iste lozinke na više računa. Korištenje jednostavnih lozinki i njihova ponovna upotreba pružaju nedovoljan stupanj sigurnosti. Niže pronađite tri razloga za promjenu lozinki.

1. Lozinke su ključevi vaših osobnih podataka na mreži

Ako se koriste zajedno s e-mail adresom ili korisničkim imenom, lozinke su ključ vaših korisničkih računa. To vas možda ne iznenađuje, ali jeste li znali da vaši korisnički računi sadrže osjetljive osobne podatke? Mnoge usluge na internetu zahtijevaju da ispunimo osobne podatke kako bismo te usluge koristili. Naravno, uvijek možete dati lažne podatke. No u slučaju, na primjer, aplikacije za kupnju, morate navesti točne podatke.

Ako hakeri saznaju vašu kombinaciju e-mail adrese i lozinke koju koristite za pristup vašem profilu, dobivaju pristup svim osobnim podacima na tom profilu.

2. Niste jedini koji čuvaju vašu lozinku

Vjerojatno nitko drugi osim vas ne zna vašu lozinku. No, ona se sprema u bazu podataka web usluge koju koristite. Svoje podatke možete zaštititi na vlastitom uređaju sigurnosnim mjerama kao što su antivirus i VPN. Međutim, zaštita korisničkih računa u internetskim uslugama izvan je vaše kontrole.

Jedan korisnik ne može učiniti ništa kako bi spriječio proboj podataka. Bez obzira na to koliko ste oprezni, ako dođe do proboja usluge koju koristite, vaši podaci postaju ugroženi.

3. Ponovno korištena lozinka ugrožava i druge profile

Većina ljudi koristi iste lozinke na više profila. U slučaju da haker sazna vašu lozinku, najvjerojatnije će je isprobati na drugim popularnim uslugama. Obično hakeri pokušavaju pristupiti profilima u kojima ljudi uključuju podatke o kreditnim karticama, kao što su Amazon, eBay, Netflix itd.

Ako koristite istu lozinku, hakiranje jednog vašeg profila može ugroziti sigurnost i vaših drugih profila. Korištenje jedinstvenih i jakih nasumičnih lozinki na svakom profilu ograničava štetu samo na jedan račun.

Korištenje jedinstvene lozinke štedi vrijeme kada trebate promijeniti lozinku

Nakon proboja podataka morate promijeniti lozinku kako biste zaštitili svoj račun. Kada koristite jedinstvene lozinke, morat ćete promijeniti samo lozinku za račun koji je probijen. Ako koristite istu lozinku na drugim računima, morate promijeniti lozinku na svim računima.

Za promjenu svih lozinki potrebno je puno vremena. Za to vrijeme vaši računi mogu biti preuzeti. Kriminalci će uvijek pokušati koristiti ukradene osobne podatke što je brže moguće kako bi se okoristili. Nakon proboja vrijeme reakcije je ključno.

Što čini jaku lozinku?

Prvo pravilo je da ne koristite istu lozinku na bilo kojem drugom računu. Koju god lozinku imate, koristite je samo na jednom računu.

Snažnu lozinku teško je pogoditi. Možete je oblikovati pomoću dugih rečenica, nejasnih nizova znakova i brojeva. Poanta je u tome da svatko tko pokušava zaobići sigurnosne mjere ne može to učiniti samo pogađanjem lozinke. Kriminalci ne upisuju lozinke nasumično kako bi dobili pristup vašem računu. Koriste sofisticirane programe koji mogu testirati milijarde lozinki - u sekundi. Mnogi ljudi koriste imena svoje djece ili kućnih ljubimaca kao lozinke. Ponekad se te informacije mogu saznati s društvenih medija.

Najjače lozinke su one kojih se čak i ne sjećate. Upravitelji lozinki pomažu vam da pohranite jake nasumične lozinke. Kad koristite upravitelj lozinki, morate zapamtiti samo jednu lozinku da biste pristupili svim ostalim. S upraviteljem lozinki nećete zaboraviti svoje lozinke.

Ostale stvari koje možete učiniti kako biste zaštitili svoje račune

Radi dodatnog nivoa sigurnosti, omogućite dvofaktorsku autentifikaciju kad god je to moguće. Čak i ako je vaša jaka lozinka ugrožena probojem podataka, kriminalci će morati proći kroz drugu prepreku. U međuvremenu stignete promijeniti lozinku.