Svaki se roditelj teško suočava s činjenicom da njihovo dijete neće zauvijek imati nevin i neiskvaren um. Ali stvarnost je potpuno drugačija jer će vjerojatno u jednom trenutku na internetu tražiti odgovore na neka škakljiva pitanja, i to vjerojatno prije nego što misliš.

Iako se roditelji obično plaše takvih situacija i pitaju se zašto njihovo dijete pretražuje eksplicitne pojmove povezane sa seksom i seksualnošću, velika je vjerojatnost da su te u tim godinama zanimala ista pitanja. Teško se oduprijeti traženju informacije koja te zanima puno više od onoga što su ti prenijeli roditelji ili učitelji.

Djeca obično smišljaju raznorazne izgovore kako bi se izvukli od suvišnih roditeljskih pitanja nakon što ih uhvate u pretraživanju neprikladnog sadržaja. „Kriva je moja prijateljica“, „Kliknuo sam na oglas“ ili „Nemam pojma kako je to završilo u rezultatima pretraživanja“, samo su neke od njih.

Ako se kao roditelj nađeš u sličnoj situaciji, uvijek možeš upitati svoje dijete zašto je pretražilo škakljivi pojam. Odgovor je u većini slučajeva znatiželja i važno je ne posramiti dijete zbog toga. 

Zašto djeca pretražuju „neprikladne“ pojmove?

Može ti biti neugodno razmišljati o tome da tvoje dijete traži informacije za koje se čini premlado, no stručnjaci se slažu da je takvo što normalno i karakteristično za predpubertet, točnije u dobi između 10 i 11 godina.

Nekoliko faktora utječe na to kada će tvoje dijete početi tražiti sadržaj za odrasle. Neki od njih su razgovori s vršnjacima te braćom ili sestrama, navike u tvom kućanstvu i sadržaj na koji nailaze na internetu. Psiholozi tvrde da postoje i razlike među spolovima budući da djevojčice postanu znatiželjne ranije od dječaka.

Zato roditeljima savjetuju da s djecom počnu pričati o seksu kada dosegnu dob od osam ili devet godina, odnosno prije početka puberteta, i to iskreno, izravno i bez korištenja eufemizama. Služi se ispravnim izrazima za intimne dijelove tijela i normaliziraj razgovor o seksu jer to može smanjiti osjećaj srama ili nelagode kod djeteta.

Međutim, koliko god komuniciraš s djetetom o seksu, možda će se ipak okrenuti internetu za dodatna istraživanja. Pa ako uhvatiš dijete da googla riječi koje se odnose na seks, duboko udahni i podsjeti se da je to najvjerojatnije sasvim normalno. 

Kako možeš razgovarati s djetetom o povijesti pretraživanja?

Stručnjaci savjetuju da što prije porazgovaraš s djetetom jer što dulje čekaš, više gubiš kontrolu nad takvim ponašanjem.

Ono što je presudno je tvoj stav o ovoj temi. Zato psiholozi savjetuju da ne izgledaš zabrinuto tijekom razgovora te da djetetu ne pristupaš preozbiljno ili previše ležerno. Osim toga, ne pokušavaj razmišljati i razgovarati kao vršnjaci tvoga djeteta. Dijete će te prozreti, a to bi moglo narušiti vaš odnos. Nasmiješi se te mu ponudi emocionalnu podršku i razumijevanje.

Uvijek imaj na umu da tvoje dijete nije učinilo ništa loše, kao ni ti. Ne okolišaj, već odmah prijeđi na temu i objasni djetetu da je znatiželja sasvim normalna.

Možeš pitati dijete zašto je posjetilo određenu stranicu ili pretražilo neki pojam, a nemoj prihvatiti „ne znam“ ili slijeganje ramenima kao odgovor. Poruči im da znaš da se radi o neugodnom razgovoru, ali da isto tako da trebaš znati odakle interes za takve teme.

Kako postaviti granice oko pretraživanja osjetljivih pojmova?

Koliko god ti eksplicitne pretrage od strane djeteta predstavljale nelagodu, to je pravi trenutak da poduzmeš odgovarajuće mjere opreza oko korištenja interneta. Primjerice, možeš koristiti Googleove SafeSearch postavke za filtriranje pornografskih ili drugih eksplicitnih rezultata pretraživanja, dok na iPadu možeš uključiti Ograničenje sadržaja i privatnosti. Dio stručnjaka predlaže i da priznaš djetetu ako na njegov uređaj dodaješ roditeljski nadzor koji prije nisu imali i kažeš zašto su nove mjere na snazi.

Iskoristi ovu priliku i za razgovor o sigurnom korištenju interneta, čak i ako se taj razgovor već dogodio. Educiraj djecu o rizicima i primjerenom ponašanju online i dozvoli im neka tebe nauče o trendovima među svojim vršnjacima.

Nikako ne posramljuj svoje dijete zbog onoga što je tražilo, ali daj mu do znanja da informacije koje pronađu na internetu mogu biti netočne i uznemirujuće, a ponekad i zastrašujuće. Zato im poruči da si uvijek tu za njih ako ih nešto zanima.

Kada neprikladna pretraživanja interneta predstavljaju znak za uzbunu?

Dječji psiholozi vide ova ponašanja kao potencijalno štetna:

-    pretraživanja su česta, a tvoje dijete čini se opsjednuto gledanjem eksplicitnog sadržaja
-    neprimjerene ili česte izjave o seksu kod kuće, pred drugim ljudima ili u školi
-    sadržaj koji gledaju je sve eksplicitniji i izrabljujući
-    neprimjereno dodirivanje, igra ili razgovor s vršnjacima ili braćom i sestrama.

Ovakva ponašanja mogu biti znak da su postali opsjednuti ili fiksirani na sadržaj koji konzumiraju.

Zato je koristan roditeljski nadzor uz koji ćeš ograničiti ili nadzirati korištenje interneta od strane tvog djeteta. Osim toga, promisli o tome kako se ekrani koriste u tvom domu. Primjerice, drži računalo u dnevnom boravku ili u nekoj drugoj prostoriji u kojoj je dijete lakše nadzirati. Druga je opcija da dopustiš korištenje pametnih telefona do određenog vremena u danu, a nakon toga ih držiš u svojoj sobi da se puni tijekom noći.

Međutim, i ovdje je ključna iskrena komunikacija o pravilima korištenja uređaja. Kada se djeci nešto prezentira kao neprimjereno, ponekad im to djeluje još poželjnije.

Što je uzrok pretraživanja neprimjerenog sadržaja kod djece? Uglavnom je teško otkriti točan uzrok takvog ponašanja. Dok nekima smanjuje stres, drugi se samo žele uklopiti s drugim vršnjacima. Ako tvoje dijete nastavi tražiti eksplicitan sadržaj čak i nakon upozorenja, ako ti se čini da je jako fokusirano na njega ili samo trebaš podršku, dobra je ideja obratiti se s stručnjaku. Osim toga, možeš se obratiti školskom psihologu ili nekome za koga misliš da najbolje poznajte tvoje dijete.

Ako te nešto s interneta uzrujalo, povrijedilo, prestrašilo ili narušilo privatnost, kontaktiraj stručnjake iz Centra za sigurniji internet na besplatan i anoniman broj 0800 606 606, svaki radni dan od 8 do 16 sati. Za savjetovanje uživo u Zagrebu ili Osijeku možeš dogovoriti termin mailom na info@csi.hr ili OVDJE.

Foto: Getty Images

Iako je tehnologija neupitnu povećala dostupnost informacija kada je roditeljstvo u pitanju, odgajanje djece u digitalnom dobu nije ništa jednostavnije.

Društvene mreže, pametni telefoni i druge tehnologije napreduju iz dana u dan, zbog čega roditeljima nije uvijek jasno kako ih sigurno koristiti. Roditelji i skrbnici nerijetko dijele fotografije svoje djece na društvenim mrežama jer žele podijeliti svoje najsretnije trenutke s drugima. Međutim, mnogi od njih nisu svjesni rizika koji dolazi s objavljivanjem takvih fotografija, što se jednom riječju naziva „sharenting“.

U nastavku saznaj kako zaštititi privatnost djeteta na internetu, poštivati njihove stavove i naučiti više o pristanku.

Što je uopće sharenting?

Sharenting opisuje praksu roditelja koji objavljuju veliku količinu potencijalno osjetljivog sadržaja o svojoj djeci na internetu.

Neki stručnjaci imaju i druge, striktnije definicije pa sharentingom označuju svako dijeljenje informacija o djeci izvan kruga obitelji, bilo da se radi o objavi fotografije na društvenim mrežama, slanja videa putem WhatsAppa ili objavi na blogu, piše UNICEF.

Opasnosti sharentinga

Prije nego što podijeliš fotografiju djeteta na društvenim mrežama, razmisli o dvije potencijalne opasnosti.

Prvi je stvarna šteta koju djeca mogu doživjeti kada roditelji dijele sadržaj na internetu. Primjerice, neki predatori možda žele stupiti u kontakt s djetetom zbog objavljenog sadržaja.

Zabrinjavajuće su i lažne fotografije koje se prenamjenjuju na nezakonit ili zlonamjeran način, kao i stvaranje memeova koji bi mogli postati viralni i prikazati dijete u negativnom svjetlu. Ova opasnost mogla bi postati sve češća s napretkom umjetne inteligencije. 

Druga opasnost događa se kada dijeliš stvari o svojoj djeci na internetu, a ne uključuješ ih u proces donošenja odluke. Stručnjaci tvrde da se tada propušta vrijedna prilika da se najmlađe nauči o pristanku i pozitivnim stranama privatnosti. Ovakvo što korisno je prenijeti djeci jer se tako donekle osigurava da će kasnije, kada budu samostalno koristili društvene mreže, poštovati privatnost drugih i objavljivati samo fotografije za koje su dobili dopuštenje. 

Kako se djeca osjećaju zbog sharentinga?

Ono što se odraslima čini kao sitnica, djeci može biti jako važno jer svi cijenimo autonomiju, bez obzira na dob. Možda tvoje dijete želi da ga svi vide kako drži baku za ruku ili možda to nikako ne želi.

Djeci treba dati prostora da izraze svoje velike osjećaje. Mala djeca ne mogu dati svoj pristanak za dijeljenje fotografija na internetu, zato uvijek razmotri kako bi se osjećali da mogu voditi tako duboke razgovore i artikulirati svoj stav.

Osim toga, stručnjaci upozoravaju da bi često snimanje djece moglo imati učinak "prekrojavanja" djetinjstva. Zato budi u trenutku, a za uređajem i dopusti djetetu da zacementira svoja sjećanja koja su odvojena od fotografija i video isječaka.

Mogu li se sigurno objavljivati fotografije djece?

Dijeljenje sadržaja putem interneta nikad nije 100 posto sigurno. Roditelji moraju sami odvagati između rizika i onoga što percipiraju kao korist.

Uvijek uzmi u obzir publiku s kojom dijeliš sadržaj, procijeni koliko dobro poznaješ osobe koje su ti među prijateljima ili pratiteljima na društvenim mrežama te provjeri postavke privatnosti na svojim profilima.

Također, provjeri dijeliš li osjetljive informacije poput prepoznatljivih lokacija i može li tvoja objava biti štetna ili neugodna za tvoje dijete, bilo sada ili u budućnosti.

Izbrisati sadržaj ili ne?

Većina roditelja ne prakticira sharenting iz zle namjere, nego nisu svjesni digitalnog otiska svog djeteta.

Ako sada preispituješ dijeljenje sadržaja o svojoj djeci, neka ti prvi korak bude pregledavanje objavljenih fotki ili video isječaka te njihovo brisanje. Ako je tvoje dijete starije od 9 godina, možeš ga uključiti u proces pregledavanja tvojih profila na društvenim mrežama te brisanje sadržaja koji im se ne sviđa. 

Današnja djeca prva su generacija koja odrasta uz sharenting, a njihovi roditelji prva su generacija koja odgaja djecu uz društvene mreže. Zato će djeca zasigurno cijeniti što ih se uključuje u pokušaje rješavanja ovog problema.

Ako te nešto s interneta uzrujalo, povrijedilo, prestrašilo ili narušilo privatnost, kontaktiraj stručnjake iz Centra za sigurniji internet na besplatan i anoniman broj 0800 606 606, svaki radni dan od 8 do 16 sati. Za savjetovanje uživo u Zagrebu ili Osijeku možeš dogovoriti termin mailom na info@csi.hr ili OVDJE.

Foto: Getty Images