Iako je tehnologija neupitnu povećala dostupnost informacija kada je roditeljstvo u pitanju, odgajanje djece u digitalnom dobu nije ništa jednostavnije.

Društvene mreže, pametni telefoni i druge tehnologije napreduju iz dana u dan, zbog čega roditeljima nije uvijek jasno kako ih sigurno koristiti. Roditelji i skrbnici nerijetko dijele fotografije svoje djece na društvenim mrežama jer žele podijeliti svoje najsretnije trenutke s drugima. Međutim, mnogi od njih nisu svjesni rizika koji dolazi s objavljivanjem takvih fotografija, što se jednom riječju naziva „sharenting“.

U nastavku saznaj kako zaštititi privatnost djeteta na internetu, poštivati njihove stavove i naučiti više o pristanku.

Što je uopće sharenting?

Sharenting opisuje praksu roditelja koji objavljuju veliku količinu potencijalno osjetljivog sadržaja o svojoj djeci na internetu.

Neki stručnjaci imaju i druge, striktnije definicije pa sharentingom označuju svako dijeljenje informacija o djeci izvan kruga obitelji, bilo da se radi o objavi fotografije na društvenim mrežama, slanja videa putem WhatsAppa ili objavi na blogu, piše UNICEF.

Opasnosti sharentinga

Prije nego što podijeliš fotografiju djeteta na društvenim mrežama, razmisli o dvije potencijalne opasnosti.

Prvi je stvarna šteta koju djeca mogu doživjeti kada roditelji dijele sadržaj na internetu. Primjerice, neki predatori možda žele stupiti u kontakt s djetetom zbog objavljenog sadržaja.

Zabrinjavajuće su i lažne fotografije koje se prenamjenjuju na nezakonit ili zlonamjeran način, kao i stvaranje memeova koji bi mogli postati viralni i prikazati dijete u negativnom svjetlu. Ova opasnost mogla bi postati sve češća s napretkom umjetne inteligencije. 

Druga opasnost događa se kada dijeliš stvari o svojoj djeci na internetu, a ne uključuješ ih u proces donošenja odluke. Stručnjaci tvrde da se tada propušta vrijedna prilika da se najmlađe nauči o pristanku i pozitivnim stranama privatnosti. Ovakvo što korisno je prenijeti djeci jer se tako donekle osigurava da će kasnije, kada budu samostalno koristili društvene mreže, poštovati privatnost drugih i objavljivati samo fotografije za koje su dobili dopuštenje. 

Kako se djeca osjećaju zbog sharentinga?

Ono što se odraslima čini kao sitnica, djeci može biti jako važno jer svi cijenimo autonomiju, bez obzira na dob. Možda tvoje dijete želi da ga svi vide kako drži baku za ruku ili možda to nikako ne želi.

Djeci treba dati prostora da izraze svoje velike osjećaje. Mala djeca ne mogu dati svoj pristanak za dijeljenje fotografija na internetu, zato uvijek razmotri kako bi se osjećali da mogu voditi tako duboke razgovore i artikulirati svoj stav.

Osim toga, stručnjaci upozoravaju da bi često snimanje djece moglo imati učinak "prekrojavanja" djetinjstva. Zato budi u trenutku, a za uređajem i dopusti djetetu da zacementira svoja sjećanja koja su odvojena od fotografija i video isječaka.

Mogu li se sigurno objavljivati fotografije djece?

Dijeljenje sadržaja putem interneta nikad nije 100 posto sigurno. Roditelji moraju sami odvagati između rizika i onoga što percipiraju kao korist.

Uvijek uzmi u obzir publiku s kojom dijeliš sadržaj, procijeni koliko dobro poznaješ osobe koje su ti među prijateljima ili pratiteljima na društvenim mrežama te provjeri postavke privatnosti na svojim profilima.

Također, provjeri dijeliš li osjetljive informacije poput prepoznatljivih lokacija i može li tvoja objava biti štetna ili neugodna za tvoje dijete, bilo sada ili u budućnosti.

Izbrisati sadržaj ili ne?

Većina roditelja ne prakticira sharenting iz zle namjere, nego nisu svjesni digitalnog otiska svog djeteta.

Ako sada preispituješ dijeljenje sadržaja o svojoj djeci, neka ti prvi korak bude pregledavanje objavljenih fotki ili video isječaka te njihovo brisanje. Ako je tvoje dijete starije od 9 godina, možeš ga uključiti u proces pregledavanja tvojih profila na društvenim mrežama te brisanje sadržaja koji im se ne sviđa. 

Današnja djeca prva su generacija koja odrasta uz sharenting, a njihovi roditelji prva su generacija koja odgaja djecu uz društvene mreže. Zato će djeca zasigurno cijeniti što ih se uključuje u pokušaje rješavanja ovog problema.

Ako te nešto s interneta uzrujalo, povrijedilo, prestrašilo ili narušilo privatnost, kontaktiraj stručnjake iz Centra za sigurniji internet na besplatan i anoniman broj 0800 606 606, svaki radni dan od 8 do 16 sati. Za savjetovanje uživo u Zagrebu ili Osijeku možeš dogovoriti termin mailom na info@csi.hr ili OVDJE.

Foto: Getty Images

Vjerojatno često čuješ kako živimo u hiperpovezanom svijetu jer je svaka osoba udaljena samo nekoliko klikova od tebe. Međutim, čak i s velikim brojem kontakta koji su ti na raspolaganju, možeš se osjećati usamljeno. 

Porast usamljenosti, posebno kod djece i mladih, zabilježen je u zemljama Europske unije, uključujući Hrvatsku. Prema istraživanjima, u posljednjih 17 godina, vrijeme koje provodimo s prijateljima smanjilo se na 20 sati mjesečno, dok se u Velikoj Britaniji bilježi porast kronično usamljenih osoba – osoba koje se često ili vrlo često osjećaju usamljenima. 

Usamljenost djece i mladih do 2012. godine bila je relativno stabilna, ali od tada se bilježi njen rast. To se razdoblje podudara sa širenjem pametnih telefona među djecom i mladima.

Mnoga istraživanja ukazuju da su mladi danas sve više prisutni na društvenim mrežama, no istovremeno su sve usamljeniji.

Usamljenost vs. samoća

Prije same definicije usamljenosti i njenih posljedica, važno je razlikovati usamljenost od samoće.

Samoća je stanje koje ne mora nužno biti negativno. Osoba koja je fizički odvojena od ljudi ne mora osjećati usamljenost ako ima ispunjen unutarnji svijet. Samoću možeš odabrati iz raznih razloga: zbog kreativnosti, odmora, refleksije. Suvremeno doba prepuno je podražaja, buke, informacija pa je samoća ponekad prijeko potrebna.

Za razliku od samoće, temelj usamljenosti je subjektivno iskustvo i doživljaj slabe povezanosti s drugim ljudima, bez obzira na to što je osoba okružena većih brojem ljudi. Usamljenost je stanje u kojem pojedinac ne uspijeva ostvariti dovoljnu ili zadovoljavajuću razinu kontakata s drugim ljudima, unatoč želji da ih ostvari. Kod usamljenosti je značajno koliko je osoba zadovoljna odnosima i interakcijama s drugima.

Usamljenost je praćena osjećajima tuge, manjka energije, praznine, beznađa, anksioznosti, srdžbe, dok se kod mladih osoba manifestira i osjećajem nedovoljnog razumijevanja ili podrške, izoliranosti od vršnjaka i obitelji, neshvaćanja roditelja i slično.

Kao moguće uzroke porasta usamljenosti kod djece i mladih, ali i kod odraslih osoba, mnogi autori navode tehnološke promjene, urbanizaciju, ubrzani stil života, promjene u obiteljskoj strukturi i individualizaciju.

Povezanost tehnologije i usamljenosti

Tehnologija je značajno promijenila način funkcioniranja suvremenog čovjeka, kako u pozitivnom tako i u negativnom smislu. Danas ti ne trebaju drugi za puno toga jer to mjesto vješto i učinkovito zauzima tehnologija. 

Hranu možeš naručiti preko aplikacije, a uređaji te mogu zabavljati dok jedeš. S prijateljima razmjenjuješ poruke i družiš se uz virtualne kave. Međutim, virtualne zajednice i online svijet ne mogu pojedincu zadovoljiti potrebu za pripadanjem i zajedništvom koje ostvaruje kroz odnose i susret uživo.

Problematična upotreba interneta ima značajan utjecaj na socijalizaciju i razvijanje socijalnih vještina općenito te može dovesti do zanemarivanja druženja uživo. Upravo zato, ali i zbog drugih potencijalnih rizika, djeca i mladi moraju se voditi i kroz online svijet. 

Usamljeno dijete osjeća nedostatak bliskosti u odnosima, kako s drugima, tako i samo sa sobom pa je bitno da roditelji prepoznaju važnost direktne i empatijske komunikacije sa svojom djecom. Osim toga, usamljeno dijete može vrlo lako postati meta predatora u online okruženju i zbog toga je jako važno da su roditelji prisutni i zainteresirani za digitalnu prisutnost svoje djece.

Mogući znakovi usamljenosti kod djece

-    Dijete sve više vremena provodi samo
-    više vremena provodi na internetu u odnosu na druženje
-    ograničene interakcije s prijateljima
-    promjene u ponašanju (agresivno i impulzivno ponašanje; neprimjerene emocionalne reakcije; poteškoće s učenjem).

Što roditelji mogu učiniti?

-    Odvoji vrijeme za druženje s djetetom bez tehnologije ili društvenih mreža
-    prakticiraj zdrave društvene veze – zajedničko druženje, redoviti kontakt sa širom obitelji, prijateljima i susjedima
-    potiči zdravu povezanost s vršnjacima podržavajući pojedinačna prijateljstva, ali i sudjelovanje u grupnim aktivnostima, kao što su volontiranje i sport
-    obrati pozornost na to kako djeca i mladi provode vrijeme na internetu
-    odgodi dob u kojoj se djeca uključuju na društvene mreže i medijske platforme te ograniči vrijeme koje provode uz ekrane
-    redovito razgovaraj s djecom jer samo tako možeš uvidjeti muči li ih usamljenost ili izolacija te daj im priliku da iskažu svoje osjećaje
-    koristi tehnologiju s njima, npr. zajedničko igranje videoigara; istraživanje s ciljem razvijanja digitalne dobrobiti i kritičkog mišljenja
-    zadrži prisutnost i zainteresiranost za online svijet djece
-    izradi Obiteljski ugovor.

Ako te nešto s interneta uzrujalo, povrijedilo, prestrašilo ili narušilo privatnost, kontaktiraj stručnjake iz Centra za sigurniji internet na besplatan i anoniman broj 0800 606 606, svaki radni dan od 8 do 16 sati. Za savjetovanje uživo u Zagrebu ili Osijeku možeš dogovoriti termin mailom na info@csi.hr ili OVDJE.

Foto: Getty Images