Vjerojatno često čuješ kako živimo u hiperpovezanom svijetu jer je svaka osoba udaljena samo nekoliko klikova od tebe. Međutim, čak i s velikim brojem kontakta koji su ti na raspolaganju, možeš se osjećati usamljeno. 

Porast usamljenosti, posebno kod djece i mladih, zabilježen je u zemljama Europske unije, uključujući Hrvatsku. Prema istraživanjima, u posljednjih 17 godina, vrijeme koje provodimo s prijateljima smanjilo se na 20 sati mjesečno, dok se u Velikoj Britaniji bilježi porast kronično usamljenih osoba – osoba koje se često ili vrlo često osjećaju usamljenima. 

Usamljenost djece i mladih do 2012. godine bila je relativno stabilna, ali od tada se bilježi njen rast. To se razdoblje podudara sa širenjem pametnih telefona među djecom i mladima.

Mnoga istraživanja ukazuju da su mladi danas sve više prisutni na društvenim mrežama, no istovremeno su sve usamljeniji.

Usamljenost vs. samoća

Prije same definicije usamljenosti i njenih posljedica, važno je razlikovati usamljenost od samoće.

Samoća je stanje koje ne mora nužno biti negativno. Osoba koja je fizički odvojena od ljudi ne mora osjećati usamljenost ako ima ispunjen unutarnji svijet. Samoću možeš odabrati iz raznih razloga: zbog kreativnosti, odmora, refleksije. Suvremeno doba prepuno je podražaja, buke, informacija pa je samoća ponekad prijeko potrebna.

Za razliku od samoće, temelj usamljenosti je subjektivno iskustvo i doživljaj slabe povezanosti s drugim ljudima, bez obzira na to što je osoba okružena većih brojem ljudi. Usamljenost je stanje u kojem pojedinac ne uspijeva ostvariti dovoljnu ili zadovoljavajuću razinu kontakata s drugim ljudima, unatoč želji da ih ostvari. Kod usamljenosti je značajno koliko je osoba zadovoljna odnosima i interakcijama s drugima.

Usamljenost je praćena osjećajima tuge, manjka energije, praznine, beznađa, anksioznosti, srdžbe, dok se kod mladih osoba manifestira i osjećajem nedovoljnog razumijevanja ili podrške, izoliranosti od vršnjaka i obitelji, neshvaćanja roditelja i slično.

Kao moguće uzroke porasta usamljenosti kod djece i mladih, ali i kod odraslih osoba, mnogi autori navode tehnološke promjene, urbanizaciju, ubrzani stil života, promjene u obiteljskoj strukturi i individualizaciju.

Povezanost tehnologije i usamljenosti

Tehnologija je značajno promijenila način funkcioniranja suvremenog čovjeka, kako u pozitivnom tako i u negativnom smislu. Danas ti ne trebaju drugi za puno toga jer to mjesto vješto i učinkovito zauzima tehnologija. 

Hranu možeš naručiti preko aplikacije, a uređaji te mogu zabavljati dok jedeš. S prijateljima razmjenjuješ poruke i družiš se uz virtualne kave. Međutim, virtualne zajednice i online svijet ne mogu pojedincu zadovoljiti potrebu za pripadanjem i zajedništvom koje ostvaruje kroz odnose i susret uživo.

Problematična upotreba interneta ima značajan utjecaj na socijalizaciju i razvijanje socijalnih vještina općenito te može dovesti do zanemarivanja druženja uživo. Upravo zato, ali i zbog drugih potencijalnih rizika, djeca i mladi moraju se voditi i kroz online svijet. 

Usamljeno dijete osjeća nedostatak bliskosti u odnosima, kako s drugima, tako i samo sa sobom pa je bitno da roditelji prepoznaju važnost direktne i empatijske komunikacije sa svojom djecom. Osim toga, usamljeno dijete može vrlo lako postati meta predatora u online okruženju i zbog toga je jako važno da su roditelji prisutni i zainteresirani za digitalnu prisutnost svoje djece.

Mogući znakovi usamljenosti kod djece

-    Dijete sve više vremena provodi samo
-    više vremena provodi na internetu u odnosu na druženje
-    ograničene interakcije s prijateljima
-    promjene u ponašanju (agresivno i impulzivno ponašanje; neprimjerene emocionalne reakcije; poteškoće s učenjem).

Što roditelji mogu učiniti?

-    Odvoji vrijeme za druženje s djetetom bez tehnologije ili društvenih mreža
-    prakticiraj zdrave društvene veze – zajedničko druženje, redoviti kontakt sa širom obitelji, prijateljima i susjedima
-    potiči zdravu povezanost s vršnjacima podržavajući pojedinačna prijateljstva, ali i sudjelovanje u grupnim aktivnostima, kao što su volontiranje i sport
-    obrati pozornost na to kako djeca i mladi provode vrijeme na internetu
-    odgodi dob u kojoj se djeca uključuju na društvene mreže i medijske platforme te ograniči vrijeme koje provode uz ekrane
-    redovito razgovaraj s djecom jer samo tako možeš uvidjeti muči li ih usamljenost ili izolacija te daj im priliku da iskažu svoje osjećaje
-    koristi tehnologiju s njima, npr. zajedničko igranje videoigara; istraživanje s ciljem razvijanja digitalne dobrobiti i kritičkog mišljenja
-    zadrži prisutnost i zainteresiranost za online svijet djece
-    izradi Obiteljski ugovor.

Ako te nešto s interneta uzrujalo, povrijedilo, prestrašilo ili narušilo privatnost, kontaktiraj stručnjake iz Centra za sigurniji internet na besplatan i anoniman broj 0800 606 606, svaki radni dan od 8 do 16 sati. Za savjetovanje uživo u Zagrebu ili Osijeku možeš dogovoriti termin mailom na info@csi.hr ili OVDJE.

Foto: Getty Images

Unatoč brojnim prednostima interneta, poput društvene interakcije i komunikacije, postoje i brojni rizici, a sexting može biti jedan od njih.

U akademskim i stručnim izvorima sexting se definira kao skup aktivnosti koje obuhvaćaju slanje, primanje, dijeljenje i/ili objavljivanje seksualno eksplicitnog materijala, obično u kontekstu ljubavnih ili seksualnih odnosa. Takav materijal, koji uključuje poruke, fotografije i/ili video zapise, elektronički se razmjenjuje među sudionicima.

Razlika između dobrovoljnog i nedobrovoljnog sextinga

Sexting se može podijeliti u dvije kategorije: dobrovoljni i nedobrovoljni. Kod dobrovoljnog sextinga postoji pristanak između sudionika koji ga smatraju modernim oblikom seksualne komunikacije. 

S druge strane, nedobrovoljni sexting odvija se bez pristanka ili sporazuma, na primjer pod pritiskom, ucjenom ili bez autorizacije osobe koja je snimila materijal, i predstavlja rizično seksualno ponašanje te kazneno djelo.

Sexting je vrlo čest oblik ponašanja kod mladih osoba i postaje sve češći oblik seksualne komunikacije u intimnim partnerskim odnosima. Istraživanja pokazuju da se do 53 % mladih upušta u ovakvo ponašanje. Neki od najčešće identificiranih motiva za sudjelovanjem u sextingu odnose se na istraživanje seksualnosti unutar partnerskog odnosa, iniciranje seksualne aktivnosti, održavanje partnerskih odnosa, poboljšanje slike o vlastitom tijelu, šalu ili zabavu te pritisak ili osvetu. 

Kada je riječ o osobinama mladih koji su skloniji sextingu, ističu se traženje uzbuđenja, impulzivnost, ekstrovertiranost, depresivnost i anksioznost. Važno je naglasiti da su neka istraživanja identificirala rizik od pokušaja samoubojstva kod osoba koje prakticiraju sexting.

Zašto mladi sextaju?

Istraživanja pokazuju da mladi prakticiraju sexting zbog percepcije da je takvo ponašanje normalno ili zbog potrebe za zabavom. Zato je u školskom okruženju ključno postaviti jasna pravila i procedure kako bi se pružila sigurnost i zaštita svih uključenih u različite oblike sextinga. Jedna od najvažnijih stvari koje roditelji mogu učiniti je otvoreno razgovarati o seksualnosti, a posebice o sextingu.

Kako se možeš zaštititi?

Postoji nekoliko trikova uz koje ćeš zaštititi svoj identitet na eksplicitnim fotografijama ili snimkama:

-    Ne šalji intimne fotografije iz kojih se jasno može iščitati da si to ti.
-    Ne šalji fotografije na kojima se vidi tvoje lice.
-    Ne šalji fotografije na kojima se vide tvoja prepoznatljiva obilježja poput madeža ili tetovaža, kao i okruženje koje se jasno može identificirati kao tvoje.

Žrtva nikada nije kriva

Budući da mladi najčešće dijele tuđe intimne fotografije iz zabave ili šale, važno je educirati učenike, roditelje i nastavnike o sextingu i pravnim posljedicama sudjelovanja u njemu.

Ponavljamo, dijeljenje tuđih intimnih fotografija, pogotovo kada govorimo o djeci, ozbiljno je kazneno djelo.

Bez obzira kako je napadač došao do sadržaja, strah od dijeljenja intimnog sadržaja koji žrtva proživljava može prouzročiti burne reakcije, negativne osjećaje i ozbiljno narušavanje mentalnog zdravlja. Žrtve mogu osjećati sram, anksioznost i bespomoćnost.

Važno je napomenuti kako žrtva nikada nije kriva za ono što joj se dogodilo, a iznimno je bitno da kroz takve situacije ne prolazi sama i da joj je pomoć uvijek dostupna. Ako su fotografije i poslane od strane žrtve, one obično nisu dale pristanak da se taj materijal šalje drugim osobama. U tom slučaju radi se o seksualnoj ucjeni, odnosno sextortionu, u kojem se eksplicitni materijal koristio za iznuđivanje seksualnih usluga i/ili novca od žrtve.

Što učiniti ako postaneš žrtva sextortiona?

-     Nemoj paničariti – zapamti da uvijek možeš potražiti pomoć i da krivica nije na tebi.
-     Osobi od povjerenja otkrij što ti se dogodilo kako bi ti pomogla potražiti pomoć.
-     Prekini komunikaciju s napadačem.
-     Napadaču nemoj slati još eksplicitnog sadržaja ili novac, ako to od tebe zatraži.
-     Sačuvaj dokaze o prijetnjama i ucjenama na mobitelu ili računalu.
-     Slučaj prijavi policiji jer se radi o kaznenom djelu.

Za psihosocijalnu podršku uvijek se možeš obratiti i stručnjacima Centra za sigurniji internet koji ti stoje na raspolaganju za sva pitanja i nedoumice na besplatnoj i anonimnoj liniji na broju 0800 606 606, svaki radni dan od 8 do 16 sati.

Foto: Getty Images