Cyberbullying je svaki oblik ponašanja usmjerenog prema određenoj osobi s ciljem da joj se zaprijeti, osramoti ili isprovocira putem online platformi i uređaja, kao što su pametni telefoni, platforme za video igre i društvene mreže.

Najčešće žrtve nasilja na internetu su tinejdžeri, a takav je oblik nasilja danas rašireniji od fizičkog. Cyberbullying je rašireniji od drugih vrsta zlostavljanja jer se internetu može pristupiti u bilo kojem trenutku. Takvi bolni incidenti mogu dovesti do toga da se tinejdžeri osjećaju nesigurno čak i u svojim domovima. Nerijetko su mete cyberbullyinga fizički jači učenici jer s njima obračun uživo ne dolazi u obzir.

Dok je za „klasično“ zlostavljanje potrebna namjera za nanošenje boli, svaka šala s interneta koja prelazi granicu potencijalno je oblik cyberbullyinga. Osim toga, za razliku od fizičkog nasilja, online zlostavljanje je u potpunosti javno pa njemu mogu svjedočiti i drugi ljudi, što može narušiti imidž obje uključene strane.

Iako se događa samo u online svijetu, cyberbullying može nanijeti trajnu štetu fizičkom i psihičkom zdravlju djece. U blažim slučajevima, tinejdžeri izbjegavaju korištenje društvenih mreža i druženje s prijateljima, dok u teškim slučajevima, cyberbullying može dovesti do samoozljeđivanja i samoubojstva.

Razlika između šale i cyberbullyinga

Normalno je šaliti se s prijateljima, ali ponekad je na internetu teško raspoznati radi li se o zafrkanciji ili namjernom vrijeđanju. Zbog prirode humora, uvredljivi komentari mogu proći nezapaženo, zamaskirani dobacivanjem: "Samo se šalim!“ 

Ako se osjećaš povrijeđeno ili misliš da se drugi smiju tebi, a ne s tobom, onda je šala otišla predaleko. Ako se to nastavi čak i nakon što zatražiš osobu da prestane, a i dalje osjećaš uznemirenost, vjerojatno se radi o maltretiranju.

Osim toga, online nasilje može rezultirati neželjenom pažnjom velikog broja ljudi, uključujući osobe koje ne poznaješ. Zapamti – ne moraš podnositi nasilje, gdje god se ono događa. Ako se osjećaš loše i cyberbullying ne prestaje, pametno je potražiti pomoć.


Sprječavanje cyberbullyinga ne svodi se samo na prozivanje nasilnika, već i prepoznavanje da svaka osoba zaslužuje poštovanje, bilo online ili offline.

Nažalost, većina tinejdžera ne može razlikovati humor od zlostavljanja. Kao što smo već spomenuli, zlostavljanje se događa kada netko želi namjerno povrijediti drugu osobu. Međutim, ponekad osoba nema takve namjere, ali neprikladna ili loše tempirana šala može poslati pogrešnu poruku i nekoga povrijediti.

Humor se bazira na snazi prijateljstva. Ako ne znaš ništa o problemima druge osobe, lako možeš reći nešto što će je povrijediti. Ukratko, prije zadirkivanja između prijatelja mora postojati razumijevanje i prihvaćanje.

Zašto netko na šalu gleda kao na uznemiravanje?

Iako je internet olakšao interakciju, postoje određena ograničenja u komunikaciji koja mogu pogoršati cyberbullying. Kad s nekim komuniciraš online, ne možeš pokazati svoje izraze lica i koristiti govor tijela. Čitatelj sam pretpostavlja ton poruke jer ga ne čuje, što otvara prostor za razne interpretacije.

Zato se ponekad prijateljski i šaljivi komentar može protumačiti onako kako pošiljatelj poruke nije htio. Drugim riječima, primatelj je zbog nedostatka konteksta u nepovoljnom položaju dok procjenjuje značenje poruke.

Međutim, ljudi često prezentiraju online zlostavljanje kao šalu kako bi izbjegli preuzimanje odgovornosti za svoje ponašanje. Ako cyberbullying prikažu kao humor, zaobilaze osudu i prijezir drugih. Zato mlade osobe ne pokazuju neodobravanje prema takvom ponašanju i na sve se smiju, pokušavajući se prilagoditi pritisku vršnjaka, što otežava razlikovanje humora od nasilja.

Emotikoni – rješenje ili još veći izvor problema?

Nedostatak vidljivih izraza lica na internetu se nadoknađuje upotrebom emotikona, sitnih digitalnih slika koje ti pomažu da se izraziš i da se tvoja poruka pravilno protumači. Međutim, iako emotikoni pokrivaju široku lepezu ljudskih emocija, simbola i radnji, još uvijek adekvatno ne prikazuju cijeli raspon ljudskih emocija.

Osim toga, emotikoni mogu imati različita značenja za različite pojedince. Primjerice, korištenje smajlića uz kritički komentar može se protumačiti kao uvredljiva poruka, a kod drugih kao bezopasan komentar.

Što učiniti u slučaju cyberbullyinga?

Društvene mreže neprestano poboljšavaju svoje smjernice zajednice kako bi spriječile internetsko zlostavljanje. U svakom trenutku možeš blokirati ili prijaviti korisnike koji te maltretiraju, bez da ih se o tome obavijesti. Ako ne reagiraš na uvredljivi ili prijeteći sadržaj, drugi mogu prijaviti takve aktivnosti i zaštititi te.

Potraži savjet, pomoć ili podršku od odrasle osobe kojoj vjeruješ, poput roditelja, drugih članova obitelji ili školskog psihologa. 

U slučaju cyber nasilja, možeš se obratiti i stručnjacima iz Centra za sigurniji internet na besplatni i anonimni telefon za savjetovanje – 0800 606 606. Možeš zatražiti i savjetovanje uživo u Zagrebu i Osijeku.

Ako si u neposrednoj opasnosti, obrati se policiji i prijavi cyber nasilje.

Foto: Getty Images

Možda ne znaš što je phubbing, ali svi smo ga barem jednom doživjeli ili prakticirali. O čemu je riječ?

Riječ „phubbing“ kombinacija je riječi telefon (phone) te odbijanje (snubbing), a vrlo se jednostavno može objasniti kao ignoriranje druge osobe u korist korištenja pametnog telefona. Primjerice, phubbing je ako na kavi zanemaruješ društvo i umjesto toga provjeravaš poruke, skrolaš Instagramom ili igraš igrice.

Već smo pisali o učestalom posezanju za mobitelom kod mladih, čak i tijekom noći, ali jesu li odrasli išta bolji?

Što je sve phubbing?

Kad vodiš dva razgovora odjednom, jedan online, a drugi uživo.

Kad tijekom druženja s prijateljima stavljaš mobitel na vidljivo mjesto, tako da pratiš sve notifikacije koje ti pristižu.

Osjećaš strah od propuštanja (FOMO) ako je mobitel daleko od tebe, utišan ili s ugašenim obavijestima.

Zašto je phubbing štetan?

Osim ignoriranja prijatelja, partnera ili djece, istraživanja su pokazala da phubbing doprinosi manjem zadovoljstvu odnosom.

Osoba koju ignoriraš zbog mobitela može se osjećati izolirano, odbačeno i nevažno. Kako bi se nosila s tim emocijama, ona može i sama posegnuti za svojim mobitelom i tako započeti začarani krug phubbinga.

Kada je riječ o djeci, ona uče iz primjera. Možeš li onda očekivati njihovu punu pažnju ako im je ne pružaš? Djeci je vrlo važno reći, ali i pokazati što je to odgovorno korištenje tehnologije.

Phubbing kod roditelja je fenomen koji je povezan sa svim opasnostima s kojima se dijete može susresti, online ili offline. Zainteresiranost, razgovor i povjerenje ključ su odnosa s najmlađima. Ako želiš da ti se dijete povjeri o opasnostima i rizicima s kojima se susrelo, važno je biti prisutan, bez ikakvih distrakcija.

Kako se riješiti phubbinga?

Prvi je korak osvijestiti phubbing u društvenim situacijama. A što nakon toga?

Promjena bilo kojeg ponašanja zahtjevan je zadatak, a ova navika nije iznimka. Prije svega, potrebno ti je puno strpljenja, mali koraci i razumijevanje prema sebi.

U nastavku saznaj kako se možeš riješiti phubbinga u svom kućanstvu.

Zajednički objed bez tehnologije
Objedi su jedni od rijetkih trenutaka kada je cijela obitelj na okupu. Pobrini se da to dragocjeno vrijeme iskoristite kvalitetno, odnosno bez tehnologije. Dogovori se s drugim članovima obitelji da ostavite mobitele u drugoj prostoriji i isključite televiziju.

Isplaniraj offline aktivnosti
Nema potrebe da objed bude jedini trenutak kada obitelj provodi vrijeme zajedno. S članovima obitelji isplaniraj i uvedi u raspored vrijeme kada ćete se družiti uživo i bez tehnologije.

Ugasi obavijesti na mobitelu
Gašenje obavijesti može ti pomoći da prestaneš s phubbingom, ali i da smanjiš vrijeme provedeno pred ekranom. Ovaj korak može biti izazovan zbog straha od propuštanja (FOMO), no za razbijanje stalne potrebe za provjeravanjem mobitela važno je da informacije primaš svjesno i namjerno, točnije kada se za to odlučiš, a ne kada ti stigne notifikacija.

Osvijesti svoje navike
Probaj osvijestiti svoje navike korištenja tehnologije. Kada posegneš za svojim uređajem, zapitaj se zašto to radiš. Razlozi mogu biti različiti, poput dosade, straha od propuštanja ili čak bijega od neugodnih emocija. Razjašnjavanje tog pitanja pomoći će ti u stjecanju kontrole nad svojim ponašanjem, a ako ti je za to potrebna stručna pomoć, nemoj se ustručavati i potraži je.

Stručnjaci Centra za sigurniji internet stoje ti na raspolaganju za sva pitanja i nedoumice na besplatnoj i anonimnoj liniji na broju 0800 606 606, svaki radni dan od 8 do 16 sati. Za savjetovanje uživo u Zagrebu ili Osijeku možeš dogovoriti termin mailom na info@csi.hr ili OVDJE. Na obje adrese predviđeni su termini u trajanju od sat vremena.

Foto: Getty Images